SOST

 

Najiskonskije svirale bile su dvojnice, diple, frula, svirala, sviralo, po čakavski vidulice / fidulice ili dvojkinje. One su početni i osnovni glazbeni instrument svih indoeuropskih pastirskih kultura. Nakon njih, u sam osvit čakavskog svemira, pojavljuju se još sopile / sopele / roženice-velika i mala i mijeh ili gajde (čakavski: mih / meh / mišina / mešina / mišnjice / mešnjice / mišnica / mešnica). Sve su to puhaća glazbala i na njima se sope, tako da je u početku ovaj čakavski glagol označavao ono sviranje u kojem je osnovna radnja bila puhanje kojim se stvara zvuk. U suvremeno doba isti glagol se koristi u širem značenju, tj. kada se svira glazbalo ma kojeg tipa ili vrste.

 

Zanimljivo je kako su orgulje prvo glazbalo nakon vidulica, sopila i miha s kojim su se sreli naši pređi. Vjerojatno se taj susret našega čovjeka s ovim crkvenim instrumentom dogodio u kasnom srednjem vijeku. Čakavski naziv za orgulje je organ, a svirat na orguljama bilo bi organat. Tako je ta riječ, nakon praiskonskog glagola sost, bila druga istoznačnica koja je označavala svirku.

 

Kada bi se vratili, u glazbenom smislu, u sam osvit čakavske kulture i osnovali neki zamišljeni orkestar koji svira samo izvornu čakavsku glazbu, to bi bio puhački orkestar, a činile bi ga fidulice, mih, vela i maća sopila. Sva ta puhaća glazbala mogla bi se nazivati i  pojmovima kao švikalica / švikaljica / švikaljić / švikalj / švikalo / švik / švikalac, fikalica / fikaljica / fikalo / fikalac / fišćot / fićkalo / fućkaljka, trumbetica / trunbetica, sopelica… S njima i uz njihovu svirku naši su se stari radovali, bodrili, jadovali, suosjećali, tješili, slavili, veselili, tugovali, svetkovali, žalovali, samovali, ispraćali, dočekivali, dolazili, othodili, ljubovali, pjevali i plesali. No nije bilo sviraca na svakom koraku i u svakom času. Za posebne prigode angažirali bi se sopci iz drugih krajeva Primorja, pa čak i Istre. Tako su znali na pirevima svirati istrijanski sopci Luka i Janko (prezimena, nažalost, narodna predaja nije pamtila). A što bi se činilo kada su momci i cure željeli plesati, a ni instrumenata ni sviraca nije bilo pri ruci? Starije žene bi preuzele stvar u svoje ruke i počele taninajkat (traninajkat, trajnaninajkat, trananajkat ili tarakat). Oponašale bi sviranje velike i male sopile uz stalno ponavljanje slogova ta-na-na-ni-ne-na i istodobno udarale nogom po zemlji u ritmu taninajkanja. Čak bi, oponašajući sopnju sopil, prizivale Janka i Luku da zasviraju: sopi-janko-sopi-luka-sopi-sopi! A plesati se na taktove taninajkanja moglo bilo gdje, tancurica je mogla biti i pod vedrim nebom!

OTE TANCAT ĆEMO TANINAJKAT

 

 

 

 

Upute za taninajkanji-trajnaninajkanji-trananajkanji-tarakanji

 

 

ote-ote-tancat

ćemo-taninajkat

sopi-sopi-sopi

zasopi-zasopi

sopi-sopi-sopi

zasopi-zasopi

ta-na-na-ni-ne-na

ta-na-na-ni-ne-na

ta-na-na-ni-ne-na

ote-ote-tancat

ćemo-traninajkat

sopi-sopi-sopi

sopi-sopi-sopi

zasopi-zasopi

zasopi-zasopi

tra-na-naj-ni-ne-na

tra-na-naj-ni-ne-na

tra-na-naj-ni-ne-na

ote-ote-tancat

ćemo-tararakat

sopi-sopi-sopi

sopi-sopi-sopi

zasopi-zasopi

zasopi-zasopi

ta-ra-ra-ni-ne-na

ta-ra-ra-ni-ne-na

ta-ra-ra-ni-ne-na

ote-ote-tancat

ćemo-trajnanajkat

sopi-sopi-sopi

sopi-janko-sopi

zasopi-zasopi

zasopi-zasopi

traj-na-naj-ni-ne-na

traj-na-naj-ni-ne-na

traj-na-naj-ni-ne-na

sopi-sopi-sopi

sopi-luka-sopi

zasopi-zasopi

zasopi-zasopi

ote-ote-tancat

ćemo-taninajkat

ote-ote-tancat

ćemo-traninajkat

ote-ote-tancat

ćemo-tararakat

ote-ote-tancat

ćemo-trajnanajkat

sopi-sopi-sopi

zasopi-zasopi

ote-ote-tancat

ta-na-na-ni-ne-na

tra-na-naj-ni-ne-na

ta-ra-ra-ni-ne-na

traj-na-naj-ni-ne-na

ote-ote-tancat

ta-na-na-ni-ne-na

tra-na-naj-ni-ne-na

ta-ra-ra-ni-ne-na

traj-na-naj-ni-ne-na

ote-ote-tancat

ta-na-na-ni-ne-na

tra-na-naj-ni-ne-na

ta-ra-ra-ni-ne-na

traj-na-naj-ni-ne-na

ote-ote-tancat

oj-na-na-ni-ne-na

oj-na-na-ni-ni-na

ta-na-ni-ne-na-oj

ta-ra-ni-ne-na-oj

tra-na-ni-ne-na-oj

tra-na-naj-ni-ne-na

o-o-o-o-o-oj

 

 

 

SMRT

 

Smrt je u čakavskom narječju samo smrt, bez inačica i bez istoznačnica ili bliskoznačnica. Tako je i u svim drugim slavenskim jezicima. Dakle, radi se o sveslavenskom izrazu. Možda zato što je smrt samo jedna i jedina, ona naša, sve druge su samo igrokazi.

 

One koje smo ispratili s ovoga svijeta u našim su spomenima sve dalji i dalji, ali su nam u stvari sve bliži i bliži, a kada su odlazili valjalo ih je dostojno ispratiti. Oprati mrtvo tijelo, začešljati kosu, izbrijati lice i odjenuti u najsvečanije ruho da mogu bez srama stati pred obraz Gospodnji. Žene najprisnije pokojniku ili pokojnici započele bi s naricanjem (ava meni, ava meni, avah meni…) već u času smrti kada se za umrlu dušu zapali svijeću blagoslovljenu na Svićnicu. Naricanje kulminira na sahrani, a traje do sedmina.

 

Rod i svojbina, susjedi, suseljani, prijatelji i znanci mrtvoga bi čuvali na čuvariji kroz dvije noći, jer prema nekadašnjem redu stvari pokopati se moglo tek nakon izminutja propisana 48 satah[1]. Kada kucne taj kobni čas posljednjeg ispraćaja, ispred pokojnikove kuće nad otprtun škrinjun svećenik moli Očenaš i sprovod može krenuti. Prvo u crkvu slaviti svetu mašu, posljednju na kojoj će pokojnik biti nazočan među živima. Nakon službe Božje sprovodnici odlazi na cimiter gdje će se svi zajedno po posljednji put oprostiti s pokojnikom. Na završetku će zajednički izmoliti još jednom Očenaš za onoga / onu koji/a će prvi među njima preminuti.

 

Se va semu, žitak je lip. Medtintoga, od nečega se mora i umrijeti, zar ne? A more se umrit od  boli i nevolje: griže, frasa / fraza, sraba, matruna / madruna, jetike, šušice / turbekuloze, škrlatine / skrlatine / skrleti / škrleti, nedihe nediha, katara, žutenice / žutinje, proliva / driske / drizge / drizgavice / dristavice / drišćavice / driskavca / driskulje / drizgulje / drizgetače / driskalice / driskavice, brizge / brizgavice / brizgavca / brizgulje / briskulje,  sraćke, poseravice / seravice, potekavine / potrkavice / potekavca / potrkavca / potekače / potrkače, lijavice / livavice / lejavice / jelavice / litavice,  fliskavice / fliskavca, švika / švikavice / švikavca / kagarele, škrofuli, rakitike / rahitike, kapi / kaplje, kihavca, španjole, slabine, magljavine, mutljavine, derače / deravice, stresavice / tresavice, zimice / zimine, kikora, guke, čiraja / čiralja, škrljevske, francuske i majarske boli, muroji, rane nezagojne, maganje i pomaganje, teginje i betega sake fele… ma i od siromašćine / sirošćice / sirošćine, mizerije / mižerije / mežerije, ubošćine, kukavošćine, dešperije,  potribe, samine / saminje / samoćine, trpeža, pokore, starošćice, pojidi / pojidanja, tašćinja,  škrbi, žalošćice, tužice i brižice…, a verovali ali ne, i od ljubavi!

 

 

 

 

PJESNIČKO VIĐENJE SMRTI

 

 

kako j to zdahnut i gljedat smrt

z svojin licun obrnut se va njeje lice

svoje oči uprit va njeje oči

 

oćutit oštrinu noža na vratu

nać se spod višal ogrljen z ogrljun

stat na gubilišću spred streljački stroj

 

odgovor na ovo pitanji

kod i na puno drugih

jiskat ćemo med mrtvimi

kad i sami budemo š njimi[2]

 



[1] Prema starim crkvenim propisima mrtvoga se moglo sahraniti tek nakon 48 sati (nakon izminutja propisana 48 satah) od časa kada je ustanovljena smrt.

 

[2] Pjesma Smrt, objavljena u zbirci Astralije, vlastita naklada, 2016. godine.

SLEDIĆAC – BOBIĆAC – KAPIĆAC

 

 

I nečakavcima su opće poznate one čakavske, gervaisovske minijature:

kućice, suzice,

zidići, krovići,

vrapčići, dolčići,

lešice, ženice,

cestice, putići,

rečica, dečica, urice!

I ne samo da su dolčići, rečica i lešice, već su to mići dolčići, mića rečica i one još manje lešice. To bi bilo malo u malom ili minimum minimuma.

 

Ali, možemo mi u čakavskom još i dalje, na još manje sve do infinitezimalne razine. Nešto što bi moglo biti minimum od minimuma miminuma. Primjer za to su tri riječi koje same po sebi znače malo, sitno, neznatno, nebitno, miće, maće, mićušno, mićešno, mićašno, maljašno, malješno, malešno, majašno, maćešno, maljahno, maješno, mijušno, mićero: sled, bob i kap!

 

Manje od tog malenog je

sled-, bob- i kap-.

 

Još manje od toga (dakle, manje od malenog, pa još manje od toga malog i još umanjenog) bilo bi sled-ić-ac, bob-ić-ac i kap-ić-ac.

 

Po istom načelu možemo takve deminutive deminutivnih deminutiva tvoriti i od imenica kus, bokun, komad, truh, prah i polić, pa ćemo dobiti kus-kusić-kusićac, bokun-bokunić-bokunićac, komad-komadić-komadićac, truh-trusić-trusićac, prah-prašić-prašićac i polić-polićac.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ČAKAVSKI DEMINUTIVI

 

 

sled čovika to j čovičac

kap popića to j popićac

bob mladića to j mladićac

 

truh trusića to j trusićac

prah prašića to j prašićac

kus kusića to j kusićac

pol polića to j polićac

 

bob sledića to j kapićac

kap bobića  to j sledićac

sled kapića to j bobićac

 

 

 

 

 

 

 

 

 

GRADINE I GRUŠINE

 

ili

 

PONEŠTO I O ČAKAVSKIM UVEĆANICAMA

 

 

Čakavci imaju i augmentative! Nisu ograničeni, ako ste to pomislili, samo na deminutive. Znaju oni i lupnuti šakom o stol pa zarocat, zablijat i zatulit da se čuje do devete plovanije. To će vam biti puno bistrije kada pročitate ove uvećanice:

 

– guzina; – guzanina; – čeljadino; – čovičina; – Pizdina; – mesopustina; – trubastina / trubilina; – mrcina; – kruljina;  – Hreljančina; – Fužinarčina; – Zlobinjarčina; – zločestina / zlino; – kljepčina; – serčina / serilino / poseruljina; – hljepuzdrina / hljepustina; – hudobina; – krivogljedina; – kurbešina / jebačina; – kurbetina / kurbesina; –  nesprudina; – palandračina / palandrina; – fuksetina / fuksina; – flundretina / flundračina; – prasičina / praščina; – kobiletina, – kravetina; – petešina; – jarušina; – jarčina, – junčina; – telčina, – ždribčina; – prčina; – babučina / krabuljina; – dovičina; –  neograbnjačina;  – curilino / pocurančina; – kergenjačina; – fafuljačina / frfuljačina / frfljina; – potipačina / tepčina; – fuljetačina; – bljezgavčina; – blenbetačina; – lajavčina; – pantavčina; gingavčina; – mehkoprčina; – smrduljina; – ritomeljina; – nedelutina / lenčina; – grintavčina; – zahirenčina; – boljihavčina; – kanjina; – krkljina; – prtljina; – drdljina / drdeljačina / drezgetačina; – trtljina; – klatežina; – poseljutarina; – črvojidina; – blagoberina; – matrunina; – braboljčina; – govnokopina; – ćanćavčina; – ditesino / ditetino; – fantetino / fantesino; – grišina; – drivojidina; – drizgotina; – drkalovina; – hlandravčina; – siromašina / sirotina; – halaburina; – huntavčina; – hantavčina; – trhljinavčina; – jakušina; – komadina; – kvintalina; – kilavčina; – krepalina; – kukavčina; – maletina; – kudlačina; – morina; – fljočina; – mračina; – štrigunina; – neograbnjačina; – krebljina; – traljina; – krečina / kračina; – tretognjetina; – krivogljedina; – smrzloritina; – mastihljustina; – samohojina; – svojglavina…

 

Dakle, nisu uvijek i jedino kućice, zidići, krovići, cestice, putići, lešice, dolčići i rečice, jer budu tu i gradine, dolčine, glavičine i grušine!

SANJA

 

Sanja je prekrasno žensko ime, ali u čakavskom dikcionaru to nije osobno ime već  imenica koja znači san. Svi pjesnički uradci su, u biti, sanje snivača na javi, pjesnika sanjara koji nisu ništa drugo nego tragači za snovima. U pjesmi koja slijedi[1], ovaj poeta sanjalac pokušat će dočarati jednu svoju sanju, san koji nije sanjan na javi, već san koji je došao negdje iz snova. No moram podsjetiti čitatelja na jednu općepoznatu činjenicu  da se snovi teško mogu nacrtati i teško prepričati, pa molim  da se ne sudi prestrogo ovom pjesničkom oblikavanju snova.

 

Isprva sam ovu pjesmu pokušavao ispjevati na književnom jeziku. Neuspješno. Nakon što sam je uobličio u čakavskoj inačici namjeravao sam ju „prepjevati“ na standardni hrvatski jezik, ali i taj pokušaj nije dao zadovoljavajuće postignuće. Iz ovog primjera vidimo ograničenje čakavske poezije, ali istovremeno i njezinu posebnost, jedinstvenost i vrednotu.

 

Možda ja nisam uspješan „prevoditelj“?! 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SANJA PUSTA JEDNOGA SANJALICE

 

 

 

Pavunčice fr

Pavunčice fr fr fr

Pavunčice fr

Na rascunfrani šćrb Šćrbca

Kadi kragulji kebre

Žabe pokrovate vuke i pavuke

Cincalaju

Kolo kolo janjca

Ko po polju tanca

Cincale

 

 

 

Š njimi

Kunj i kobileš

Gunjar i kurbeš

Metuljav smdreljuh

Metulj požeruh

Kušćeri mrcine

Piju vino z vrčine

Šćikuni preložinu mrkunelu

Smrdeljike i rmanj siju

Brinjavke bazak i šmrikulje šćoplju

Šoje šedrke i glogulje zoblju

 

Za to vrime

Celcate omrše

Celcamente zikve

Šveraju na škamblah

Črez Švergerinovo

Prama Travnu

A brez brižice

Črvi čepeć črčje čriva črčkaju

 

Kolo kolo janjca

Kolo kolo janjca

Ko po polju tanca

Cincale

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



[1]  Ova pjesma je objavljena pod imenom Sanja u zbirci Rič po rič, ICR, Rijeka, 2001.

 

PRIŠVARAK (Prilozi za čakavsku antroponimiju)

 

Prišvarak je nadimak, a u čakavskim govorima se ova riječ javlja u mnogostrukim inačicama (pričvorak / prišvorak / pričvarak / prišvik / prićok / prićifuk / prićuk / pridivak / prišuljak - špicnamet / špicname / špicnamen).

 

Svatko je jednoć nekim nadimkom oslovljavan. Netko obiteljskim, netko osobnim, a ponetko i jednim i drugim. Osnovna izvorišta za tvorbu nadimaka bila su osobna imena[1]. U primjerima tako izvedenih nadimaka korišteni su podaci iz autorova rodnoga mjesta i susjednih naselja u kojima se govori čakavsko narječje, uz napomenu da se radi o imenima i nadimcima zabilježenim do kraja XIX. stoljeća. Imena nadjevana u kasnijem razdoblju, od Velikoga rata do današnjih dana, nisu u ovom pregledu stare čakavske antroponomastike.

 

ADAM – Damić, Damina;

ANSELMO – Anzelmo;

ADELA – Dela, Delica, Delka;

 

AGNEZA Agna, Agnja, Agneta, Agica, Neža;

 

ALEKSANDER /ALEKSANDAR – Alesandro, Lesandro,            Lesandrina;

 

ALOJZIJE  Lojzo, Lojze, Lojzić;                                               

ALOJZIJA – Alojza, Lojza, Lujza, Lojzica, Lujzica, Lojzotica, Lojzetica;

 

AMBROZ – Brozina, Broz, Brož;

 

ANA – Ančica, Ančika, Anka, Ankica, Anina, Anica, Aneška, Aneta;

 

ANASTAZIJA – Staza, Staša;

 

ANDRIJA / ANDREJ     – Andrica, Andrij, Andrić, Andre, Andrijac;

ANDREA / ANDREJA    Andrejina, Andrina, Andrica, Andrinica;

 

ANĐELIJA / ANĐELIKA – Anjelka, Anđelka, Anjulinica, Anjula, Anjulina,

                                              Andjulina, Andjula, Andjulinica, Ulka, Julka, Jula;

ANĐELKO                        Anjulo, Anjel, Ano, Anđelo, Anđulo, Anđul, Anđel;

 

ANTON / ANTUN – Tuna, Tonac, Tončić, Tone, Tonče, Toniša,

                                   Tonije, Tonić, Tončina, Tona, Ante;

ANTONIJA              Tonka, Tonica, Tunka, Tunkelja, Tuna, Tona, Tonina,             

                                    Tunčica, Tonetica, Tonijevica;

 

APOLONIJA – Polona, Pola, Polina, Polonija, Polonica, Polonijica;

 

AUGUSTIN / AUGUŠTIN        Gušte, Gušta, Guštin, Guste, Gusta, Gusto, Gustić,

                                                       Gušto, Guštić, Tin, Tine, Tinko, Tino;

AUGUSTINA / AUGUŠTINA – Gušta, Guština, Guštica;

 

AVELIN – Ave, Avelina, Lin;

 

BALTAZAR – Balto, Balte, Baldo, Balde;

 

BARBARA – Bara, Barica;

 

BARTOL – Bare, Barić, Barsić, Baro, Bartolac;

 

BLAŽ    Blaško, Blažić, Blažo, Blažica;

BLAŽENKA – Blaška, Blaškica, Blaža, Blažica;

 

BONIFACIJE – Faco, Face, Facina, Facić, Bono, Bone;

 

CELESTIN – Cene, Cenko, Cenić;

 

ĆIRIL-METOD – Matod, Matodina, Matoz, Metod, Meto;

 

DAMJAN – Damjanina, Damjanić;

 

DANICA – Dana, Danka, Dane;

 

DANIJEL – Dane, Danko, Danić, Danče, Danči, Dano;

 

DOROTEJA – Dorka, Dora, Dorica;

 

DUJAM – Dujme, Dujmić;

 

EDUARD – Edvardo, Eduardo;

 

FABIJAN – Fabe, Fabo, Faba;

 

FILIP     File, Filčić, Felic, Filko, Filipić, Filipina, Filipičina,       

                Filipica, Filic, Feliks, Srećko;

FILIPA – Filica, Felica, Filkotica, Filipićka;

 

FILOMENA – Filumina, Filumena, Filomina, Fila, Fika;

 

FRANKA / FRANCISKA – Fana, Fanica, Franjica, Franjka, Franče, Frana,       

                                              Frančevica, Francika, Franketa, Frančina, Franca;

FRANJO                            – Fran, Franić, Franič,  Franina, Frančić, Frančina, 

                                             Franeč,  Franjula, Frane, Frana;

 

ELIZABETA  / JELISAVETA – Zabeta, Beta, Betica, Betina;

 

ERAZMO – Rajzme, Rajzma, Razme, Razma, Razmo;

 

FERDINAND – Ferdo, Ferdić, Nando, Nande;

 

GABRIJEL – Gabro, Gabra;

GABRIJELA – Gabra, Gabrica;

 

GAŠPAR – Gajo, Gajica, Gašparina, Gašo;

 

GENOVEVA / GENOVEFA – Gefa, Veva, Vefa;

 

GIZELA – Geza, Giza;

 

GRGUR – Grga, Gržić, Grgoc, Grgić, Grgočina, Grgesina, Grgica, Grgešina,

                  Grgo;

 

HELENA / JELENA – Jela, Jelka, Jelica, Jelina, Jeleta, Jelenica, Jelinka,

                                     Helenica, Jelkica, Jelkašica;

IDA   Jidica

 

IGNAC / IGNACIO / NACIO – Ignjac, Nacija, Naco, Nacić, Nacijo;

 

IVAN                        Ivan / Jivan, Jovo, Jovac, Jivić / Ivić, Ivo / Jivo, Jivina /      

                                   Ivina, Ivanko / Jivanko,     Ivačina / Jivačina,  Johan,

                                   Jivus / Ivus, Jivanela / Ivanela, Jivica / Ivica Jiva / Iva,

                                   Jivančina / Ivančina, Jovanin / Ivanin;

IVANA / JOVANA – Jovana, Jivana, Jova, Jovica, Ifka / Jifka, Ivka / Jivka,

                                   Žvanka,  Zvanka,  Ivanka / Jivanka, Johana, Jankica,  

                                   Jovaneta, Jovanica, Jovanina, Ivačinka / Jivačinka;

 

IZIDOR – Židor, Sido;

 

JAKOV        – Jače, Jačina, Jačić, Jačme, Jačko, Jačica;

JAKOBINA – Jača, Jakubina, Jakomina, Jakominica, Jačinovica;

 

JEROLIM / JERONIM - Jerko;

 

JOSIP    – Jož, Jožić, Jožina, Joža, Jožica, Joso, Josica, Pepić, Pepe, Pepi, Pepin, 

                 Osip, Osipi, Osipe, Osipica, Osipić, Sip, Sipe, Sipi, Sipić, Josipić;

JOSIPA – Jožica, Joška, Pepa, Pepica, Pepina, Žefa, Žefica, Osipa, Osipica,

                 Sipica, Sipa;

 

JULIJANA – Julka, Jula, Ulka, Julica, Juliška, Julkica;

 

JUSTINA – Jušta, Gušta, Guštica, Juštica;

 

JURAJ – Jurić, Jurina, Jura, Jure, Juriša, Jurca, Jures, Juresina, Jurek, Jurkić,

               Juretina, Jurica, Jurčako, Jureh;

JORJA Jurjica, Jurja, Đurđica

 

KARLO / DRAGUTIN    – Drago, Dragić, Draže, Dragan, Karlić, Karliško;

KARLA / DRAGUTINA – Karlina, Draga, Dragica, Dragče;

 

KATARINA – Kata, Katica, Katučka, Katina, Katunka, Katičina, Kate;

 

KAZIMIR / MIRKO – Miro, Mirina, Miriša, Kazo, Kazić;

 

KLEOFINA – Kolofina, Kolufina, Finka, Klea;

 

KLOTILDA / MATILDA – Tilda, Tildica;

 

KUZMA – Kuzmica, Kuzmešina, Kuzmerina, Kuzmić;

 

LADISLAV – Lacko, Laco, Slavko, Slava, Slavčina, Slavče, Slave;

 

LEOPOLD                                – Poldo, Polde, Poldić;

LEOPOLDA / LEOPOLDINA Polda, Poldica, Poldina;

 

LOVRO                              – Lovra, Lovrica, Lovračina, Lovrina, Lorenco,

                                               Lovrenco, Lovračić, Lovre, Lovrić;

LORENCA / LOVRENCA – Lora, Lorka,  Lovra;

 

LUCIJA – Luca, Luce, Lucika;

 

LUDOVIKO / LUDOVIK / LJUDEVIT – Lujo, Viko;

LUDOVIKA  / LJUDEVITA                   Vika, Vikica;

 

LUDVIG    Vigo, Dvigo;

LUDVIGA – Viga, Vikica;

 

LUKA – Lukica, Lučina, Lukina, Lukić, Luko;

 

LJUBICA – Ljuba, Ljubetina;

LJUBO – Ljubić, Ljubina, Ljubanko;

 

MAGDALENA – Magda, Magdica, Lenkica,  Lenka;

 

MAKSIMILIJAN / MAKSIM – Makso, Makse, Maksić, Maksa, Maks;

 

MARGARETA – Margaretica, Marga;

 

MARIJA    – Marija, Marica, Mariče, Mica, Micera, Mičica, Miče, Marijica,

                      Mara, Mera, Merica, Marisa, Marijola, Marača, Marička,

                      Mariješka, Mare;

MARIJAN – Maro, Marić, Marjan, Marjanić, Marijanić, Marejanić, Marejan,

                      Marijančić, Marejančić;

 

MARKO – Marko, Markica, Markota, Markotina, Markić;

 

MARTIN – Martin, Martinčak, Martinel, Martinić, Tin, Tine, Tinko, Tino;

 

MATIJA / MATEJ – Mate, Matac, Matačić, Matić, Matij, Mata, Mateša,

                                Matok, Matijac, Matek, Matak;

MATEJKA           – Matejica, Matejina, Matejičina, Matetica;

 

MEDARDO – Mede, Medić;

 

MIHOVIL – Mihovil, Miha, Miheta, Mihelja, Mihor, Mihorija, Mihačić, Mihak,

                     Mihan, Mihok, Mihica, Miho, Mihat;

 

MIĆELA / MILKA – Milica, Mila, Mikelina, Milčica, Milkica;

 

NADALA – Nadalečka, Nadalčina, Nadalica, Dalka, Dala, Boža, Božica;

 

NIKOLA – Mikula, Miketa, Mikloš, Miko, Niko,  Mikić, Mikulica, Mikuljaro,

                   Nikolica, Mikica;

 

PAŠKVAL        – Paškvalina, Paškva, Paškuc, Paško, Paškvić, Paškić;

PAŠKVALINA – Paškva, Paškvica, Paškica, Valina;

 

PAULINA             – Pavica, Pavče, Pavečka, Pava, Pave, Pavlina, Lina;

PAVAO / PAULIN – Paval, Pave, Pavić, Pavlina;

 

PETAR – Perić, Perica, Petrina, Perus, Petrusić,  Perčina, Periškal, Pero,

                Perko, Periša, Pikero;

PETRA – Petrina, Petračka, Petrica, Pera, Perkica, Peruska;

 

PIO – Pijo;

 

RAFAEL – Rafac, Rafica, Rafić, Rafa, Rafo, Rafe;

 

RAJMOND – Rajmundo, Rajmondo, Mondo, Mondić, Monde, Rajzme, Rajzmo,

                       Rema, Rajzmić, Remund;

 

RAKELENA – Rakela, Lenka;

 

ROKO – Ročina, Rokić, Rokica;

 

ROMAN      Romo, Romić, Romano, Romanić, Rumano;

ROMANA – Roma, Romaneta, Romanica, Romica, Rumana;

 

ROSALIJA / ROZALIJA – Roža, Ruža, Ružica, Ruza, Ruzina, Rosa, Rože,

                                             Roza, Rozica, Rosica;

 

RUDOLF – Rude, Rudić, Rudolfina, Rudina, Rudeša, Rudešina, Rudak, Ruda,

                   Rudolfo, Dolfo, Dolfe, Dolfić;

 

SLAVKO – Slava, Slavčina, Slavče, Slave;

 

SOFIJA – Sofa, Žofa, Fija;

 

STANISLAV – Stane, Stanko, Stančina, Stanić, Stano, Stankić;

STANKA        Stana, Stankelja, Stankica;

 

STJEPAN       Stipan, Stipanina, Stipurina, Stipe, Stipa, Stipić, Stipica,

                         Stipanič, Štefan, Stipo, Štef, Štefo, Pišta;

STEFANIJA – Štefanija, Štefa, Štefka, Štefkica, Štefica, Stipaninka, Fana,

                         Fanica;

 

ŠIMUN – Šima, Šime, Šimunela;

 

TEREZA / TEREZIJA – Tereza, Terezica, Terezina, Terezulja, Terezuljka, Reza,

                                        Rezica;

 

TOMA – Tomina, Tomičina, Tomica, Tomiša, Tomelja, Tomić, Tome;

 

URBAN – Vrban;

 

URŠULA – Ursa, Ursica, Ursača, Ursina, Urša;

 

VALENTIN – Vale, Valkić, Valo, Tin, Tine, Tino, Tinko;

 

VAZMOSLAV   Vazma, Vazme,  Vazmo, Vazmica, Slava, Slavko, Slavčina,

                               Slavče, Slave;

VAZMOSLAVA – Vazmica, Vazma, Vazme, Slava, Slavka, Slavica;

 

VERONIKA – Verka, Vera, Verica;

 

VICENCO – Vicko, Vice, Viko;

VICENCA  Vicetka, Vicka, Vicinka, Vickica, Cenka;

 

VIKTOR      – Vitor, Vito, Vitorić, Viktorić, Vitorina;

VIKTORIJA – Vitorija, Vitorijica, Vika, Vita, Viktora;

 

VINKO – Vinkić, Vinčina, Vince, Vence, Vincel, Vencel, Viko;

VINKA  Venka, Vena, Vinkica, Vika, Vikica;

 

VITALA – Vita, Tala, Živka, Žifka.

 

 

 

 

 

 

 

Slaganjem toponima mogu se pisati stihovi, što smo vidjeli u pjesmama Puti moje materi i Naš grunat. Sada ćemo pokazati da je to moguće i  uz pomoć antroponima. Igrajući se imenima i od njih izvedenim nadimcima možemo ispjevati pjesmu, i to ne bilo kakvu,  već i tako složenu kao što je zvonjelica, pa i ona elizabetanska (ABAB CDCD EFEF GG). Nazvat ćemo ju po čakavski zabetina[2] zvunjelica[3].

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZABETINA ZVUNJELICA

 

 

lesandrina jurčako marisa jož

tončina mičica juriša gušta

stipaninka ruza jačme židor brož

vitorija stančina žofa jušta

                                                                                                                                 

katučka markota paškuc mariče

pavče miheta martinčak mihelja

mateša rudeša ročina miče

terezica tonetica tunkelja

 

andrijac franketa lučina tunka

grgočina paškvalina ursača

vrban gašparina franče katunka

rafica tomina naco marača

 

botra botra škarice eci-peci

na metlenske palice cici-beci

 

I narodni je pjesnik ponekad znao u svojim stihovima koristiti antroponime. Primjer za to bila bi pjesma iz usmene književnosti, zabilježena u Zlobinu 1982. godine prema kazivanju tada osamdesetogodišnje Marije Vukonić Petrinove.

 

VITA JELO

 

Vita jelo, oj, zeleni bore,

Vita jelo, ti visoko rasteš.

Ča te pitam pravo da mi kažeš!

Je li mi se j‘ oženio dragi?

Oženio i se ča je bilo

U tri leta četiri diteta:

Luka, Marko, Marta i Matejka!

 

 

Dakle, zna se gdje je ova pjesma zabilježena, ali se ne zna gdje je nastala. Pjesme iz usmene književnosti se prenose od jednog do dugog naselja, iz jedno u drugo područje. Svaki pjevač im dodaje svoje posebnosti i svoj lokalni izričaj tako da se stihovi mogu mijenjati, ali osnovna poruka uvijek ostaje nepromijenjena. Upravo radi te činjenice, takve pjesme pjevane u čakavskim krajevima nisu isključivo čakavske već imaju poneke dijalektalne elemente što se lijepo vidi i u ovom slučaju.

Svaki pojedini stih iz Vite jele, od njih ukupno sedam, složen je u nesimetričkom desetercu (4+6 s usjekom-cezurom iza četvrtog sloga), a zove se epski ili junački deseterac. Nalazimo ga u mnogim epskim, ali i nekim lirskim poetskim ostvarenjima kao što je to upravo pjesma Vita jelo.

 



[1] Nomen est omen! Zato se nije s imenima i nadimcima igrati ili šaliti, a pogotovo ne sprdati. Govori nam to i narodna pjesma Majko od ljubavi, zabilježena 1984. godine u Zlobinu, prema kazivanju Marije Vukonić Petrinove (rođene 1902., a umrle 1991. godine).

 

 

MAJKO OD LJUBAVI                                                                   

 

Majko od ljubavi,

Reci sinku svomu

Neka se ostavi

Imena mojega,

Aš je ime moje

Va gori rojeno.

Va gori rojeno,

Pod jelvun kršćeno.

[2] Zabeta je nadimak deriviran iz osobnog imena Elizabeta.

 

[3] Drevni hrvatski naziv za sonet je zvonjelica, a kako je zvono čakavski zvun to bi zvonjelica bila po čakavski zvunjelica, isti kao što je  zvonac zvunac, on un, onda unda, onput unput, doktor duhtor, toliko tuliko, koliko kuliko, onoliko unuliko, ostal ustal,  karton hartun, karbon karbun, maron marun, štajon štajun, štacion štacjun, gon gun, vagon vagun, konj kunj, galon galun, zbogom zbogun, tavalon tavalun, smiron smirun, lonac lunac, politika(nt) pulitika(nt) / političar pulitičar, Bonaparte  Bunaparte, kontrola kuntrola, kartolina kartulina, koturata kuturata, zakon zakun, koraj kuraj, policija pulicija / policaj pulicaj, komedija kumedija / komedijant kumedijant, komanda kumanda, kondicija kundicija, komplikacije kumplikacije, kontrada kuntrada, ovuda uvudar, onuda unudar, komesar kumesar / komesarijat kumesarijat, konzerva kunzerva, kombine kunbine, komapnija kunpanija, konfužijon kunfužijun, kontra kuntra, kontraband kuntraband, kontrapeza kuntrapeza, koverta kuverta, šporkaćon šporkaćun, kombinacija kumbinacija, bombon bunbon, komplet kunplet, zonkraj zunkraj, okrajak ukrajak, širom širun, rovinat ruvinat, beton petun, kordela kurdela, pićolin pićulin, balkon balkun, dokončat dokunčat, kondukter kunduhter / kundoter / kunduter…

Je to rič

  Je to rič     Ljelje ča j to napisal Ma će ga dobit Vrag će ga poškropit Ov lih ću ga na kvačak spištat Ucvirak od njega neć...