Sanja je prekrasno žensko ime, ali u čakavskom dikcionaru to nije osobno ime već imenica koja znači san. Svi pjesnički uradci su, u biti, sanje snivača na javi, pjesnika sanjara koji nisu ništa drugo nego tragači za snovima. U pjesmi koja slijedi[1], ovaj poeta sanjalac pokušat će dočarati jednu svoju sanju, san koji nije sanjan na javi, već san koji je došao negdje iz snova. No moram podsjetiti čitatelja na jednu općepoznatu činjenicu da se snovi teško mogu nacrtati i teško prepričati, pa molim da se ne sudi prestrogo ovom pjesničkom oblikavanju snova.
Isprva sam ovu pjesmu pokušavao ispjevati
na književnom jeziku. Neuspješno. Nakon što sam je uobličio u čakavskoj inačici
namjeravao sam ju „prepjevati“ na standardni hrvatski jezik, ali i taj pokušaj
nije dao zadovoljavajuće postignuće. Iz ovog primjera vidimo ograničenje čakavske
poezije, ali istovremeno i njezinu posebnost, jedinstvenost i vrednotu.
Možda ja nisam uspješan „prevoditelj“?!
SANJA PUSTA JEDNOGA SANJALICE
Pavunčice
fr
Pavunčice
fr fr fr
Pavunčice
fr
Na rascunfrani
šćrb Šćrbca
Kadi kragulji
kebre
Žabe
pokrovate vuke i pavuke
Cincalaju
Kolo
kolo janjca
Ko po polju
tanca
Cincale
Š njimi
Kunj i
kobileš
Gunjar
i kurbeš
Metuljav
smdreljuh
Metulj
požeruh
Kušćeri
mrcine
Piju vino
z vrčine
Šćikuni
preložinu mrkunelu
Smrdeljike
i rmanj siju
Brinjavke
bazak i šmrikulje šćoplju
Šoje
šedrke i glogulje zoblju
Za to vrime
Celcate
omrše
Celcamente
zikve
Šveraju
na škamblah
Črez
Švergerinovo
Prama
Travnu
A brez
brižice
Črvi
čepeć črčje čriva črčkaju
Kolo
kolo janjca
Kolo kolo
janjca
Ko po
polju tanca
Cincale
Nema komentara:
Objavi komentar