ZLOBIN
(namjesto bilješke o piscu)
Imenica zlo je vrlo čest korijen u slavenskim
toponimima. Tako, primjerice, imamo Žlobin, grad u Bjelorusiji; Zlobin, naselje
u sastavu Grada Bakra, Primorsko-goranska županija; selo Zlogonje u sastavu Grada
Lepoglave, Varaždinska županija; Zlosela
pokraj Kupresa u BiH i nekad Zlo Selo, a danas Pirovac u Dalmaciji.
Oj, Zlobine, oj, Zlobine,
Oslobodi Gospodine!
[1] Antun Mažuranić
u tekstu uz prvo izdanje Vinodolskog zakona, koji je objavljen 1843. u Kolu, časopisu
Matice Hrvatske ovako je opisao Vinodol: ...zvao
se je u staro doba oni dio Hervatske zemlje, što je do mora izmedj Senja i Reke.
Vas ovi kraj bio je vlastitost knezova krčkih, vinodolskih i modruških, koji su
od prilike 150 godinah počeli se Frankopani pisati. U Vinodolu bila su znamenita
mesta: Novi Grad, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin ili Hriljin, Tersat
i Grobnik… Mažuranić, A. (1843.) Zakon Vinodolski od lèta 1280. (Priobćen od
prof. Ant. Mažuranića.), Kolo: članci za literaturu,
umjetnost i narodni život. God.
2, br. 1. Str. 50-97.
Antun Mažuranić, hrvatski je filolog, brat poznatijeg pjesnika
Ivana, rođen u Novom Vinodolskom 1805., a umro u Zagrebu 1888. godine.
stari ljetopisi pišu da je zlobin bio zabran
kao i australija
za hude zgonike kaštigane radi tatbi rubanja
i drugih većih ali manjih grihi i zlostorenja
možda će koji udaljeni planet
u dalekim budućim vremenima
biti koloniziran od onovremenih
izgnanih tati zlotvorci i hudob[1]
a barem njih je vazda bilo u ljudskom rodu
i vazda bit će
[1] Sve podvučene riječi rabljene su još od strane
sastavljača Vinodolskog zakona (1288. godine), a koriste se i danas u lokalnim,
čakavskim govorima.
I kakvi su ljudi rođeni u mjestima takvog
nazivlja? Hudi, poredni i neveljati? Imaju li prirođenih sklonosti
ka pisanju i dara za pjesništvo? To čitatelj možda može i sam zaključiti iščitavajući
Besede krstijanske i nigdanje.
A što šćeto reći o samom slovoljubu, čije je jime Radovan, a ki se piše Tadej
(u Hreljinskom urbaru iz 1700. godine ovo se prezime transkribira Tadey, Thadei, Tadei ili Thadey)? Možda samo ono što je najosnovnije i najopćenitije! Dakle, Besede krstijanske i nigdanje su njegova
osma stihozbirka, u njoj se po prirodi stvari, najvećim dijelom, koristi
čakavski leksik i subdijalekat pjesnikova rodnog mjesta. Usprkos toga, ukupan opus
ovoga pjesnika nije kampanilistički omeđen lokalnim granicama. No pitanje je što
će o njegovim uradcima reći književna kritika i čitateljska publika, a pitanje svih
pitanja je što će prosuditi vrijeme, kao vrhovni sudac svih stvari!?
Ranije su mu objavljivani mnogi članci,
zapisi, studije i pjesme u periodici (Rival,
Čakavska beseda, Godine, Matica, Dometi, Pul Matetićeva ognjišća, Sušačka revija,
BBC Goranski časopis, Bakarski zbornik, Ognjište, Književna rijeka, Tarsatika,
Republika, Grobnički list, Zvona, Novi list, Hrvatska rijeka, Bura, Ča). Surađivao
je u programima Radio Rijeke, a zastupljen je u niz pjesničkih pregleda i antologija,
među kojima je i Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (tusculum antologija) antologičara Milorada Stojevića, II. izdanje,
nakladnici „Nova Istra“ i istarski ogranak DHK, Pula, 2007. godine.
Prema njegovu scenariju snimljen je i
dokumentarni film o Josipu Marohniću, prvaku hrvatske iseljeničke zajednice u
SAD s početka 20. stoljeća. Film je snimljen 1995. godine u režiji riječkog
fimaša Bernardina Modrića, u koprodukciji Istra-filma iz Rijeke i HTV-a. Stalni je suradnik Škabelina,
prvoga čakavskoga portala (https://skabelin.hr).
Tiskao je sljedeće kanconijere:
1.
Ljudi krstijani, Centar društvenih djelatnosti mladih, Biblioteka Val,
Rijeka, 1991. godine;
2.
Ki smo ča smo, Centar društvenih djelatnosti mladih, Biblioteka Val,
Rijeka, 1992. godine;
3.
Domaće najveć ljubavne – hrvacke starinske pivanje pobrane va naše dane
na Zlobinu, Kulturno prosvjetno društvo Ivan Matetić Ronjgov, Zlobin, 1993. godine;
4.
Drama poetica ciacavschiana – črez čakavski ričnik složena, Izdavački centar Rijeka d.
o. o., Rijeka, 1997. godine;
5.
Rič po rič, Izdavački centar Rijeka, Rijeka,
2001. godine;
6.
Zvukovlje stihovlja – čakavski panoptikum, Naklada Kvarner d. o. o., Rijeka,
2012. godine i
7.
Astralije, vlastita naklada, Rijeka, 2016. godine.
Besede krstijanske i nigdanje zasigurno predstavljaju (ako ikada budu
objavljene!?) pjesnikov zadnji sklos / skos.
Ostala publicistička izdanja:
-
Iseljavanje iz Zlobina (povijesno-sociološka studija)
vlastita naklada, Zlobin, 1995. godine;
-
U potrazi za izgubljenim Zlobinjarima – Zlobinski iseljenički
čeljadopis, prilozi istraživanju prekomorskog iseljavanja iz jednog malenog mjesta
u zaleđu Hrvatskog primorja, u: Bakarski zbornik V, Bakar, 1999. godine;
-
In search of the lost people of Zlobin (povijesna studija na engleskom
jeziku) prvo izdanje, vlastita naklada, Zlobin, 1999. godine;
-
Kukuljanovo – Sto i pedeset godina u
životu jedne škole 1853. – 2003. (povijesna studija) Fintrade&tours d. o. o. Rijeka, 2004. godine;
-
In search of the lost people of Zlobin – Research on overseas
emigration from a Croatian village on the Adriatic coast (povijesna studija na engleskom
jeziku) drugo izdanje, naklada Finatrade&tours d. o. o. Rijeka, 2006. godine;
-
Priče iz zlobinske starine – prilozi za upoznavanje
najstarije prošlosti našega mjesta, četrdeset povijesnih priča objavljenih
povodom 170. obljetnice zlobinske župe, Naklada Kvarner d. o. o, Zlobin – Rijeka, 2014. godine i
-
Pavao Vidas: Između tuđine i Domovine, Radovan Tadej predgovor napisao, priloge pripremio,
naslove postavio, manje poznate riječi pojasnio, fotografije odabrao, bilješke
umetnuo i za tisak priredio (u pripremi).
Nema komentara:
Objavi komentar