SMRT

 

Smrt je u čakavskom narječju samo smrt, bez inačica i bez istoznačnica ili bliskoznačnica. Tako je i u svim drugim slavenskim jezicima. Dakle, radi se o sveslavenskom izrazu. Možda zato što je smrt samo jedna i jedina, ona naša, sve druge su samo igrokazi.

 

One koje smo ispratili s ovoga svijeta u našim su spomenima sve dalji i dalji, ali su nam u stvari sve bliži i bliži, a kada su odlazili valjalo ih je dostojno ispratiti. Oprati mrtvo tijelo, začešljati kosu, izbrijati lice i odjenuti u najsvečanije ruho da mogu bez srama stati pred obraz Gospodnji. Žene najprisnije pokojniku ili pokojnici započele bi s naricanjem (ava meni, ava meni, avah meni…) već u času smrti kada se za umrlu dušu zapali svijeću blagoslovljenu na Svićnicu. Naricanje kulminira na sahrani, a traje do sedmina.

 

Rod i svojbina, susjedi, suseljani, prijatelji i znanci mrtvoga bi čuvali na čuvariji kroz dvije noći, jer prema nekadašnjem redu stvari pokopati se moglo tek nakon izminutja propisana 48 satah[1]. Kada kucne taj kobni čas posljednjeg ispraćaja, ispred pokojnikove kuće nad otprtun škrinjun svećenik moli Očenaš i sprovod može krenuti. Prvo u crkvu slaviti svetu mašu, posljednju na kojoj će pokojnik biti nazočan među živima. Nakon službe Božje sprovodnici odlazi na cimiter gdje će se svi zajedno po posljednji put oprostiti s pokojnikom. Na završetku će zajednički izmoliti još jednom Očenaš za onoga / onu koji/a će prvi među njima preminuti.

 

Se va semu, žitak je lip. Medtintoga, od nečega se mora i umrijeti, zar ne? A more se umrit od  boli i nevolje: griže, frasa / fraza, sraba, matruna / madruna, jetike, šušice / turbekuloze, škrlatine / skrlatine / skrleti / škrleti, nedihe nediha, katara, žutenice / žutinje, proliva / driske / drizge / drizgavice / dristavice / drišćavice / driskavca / driskulje / drizgulje / drizgetače / driskalice / driskavice, brizge / brizgavice / brizgavca / brizgulje / briskulje,  sraćke, poseravice / seravice, potekavine / potrkavice / potekavca / potrkavca / potekače / potrkače, lijavice / livavice / lejavice / jelavice / litavice,  fliskavice / fliskavca, švika / švikavice / švikavca / kagarele, škrofuli, rakitike / rahitike, kapi / kaplje, kihavca, španjole, slabine, magljavine, mutljavine, derače / deravice, stresavice / tresavice, zimice / zimine, kikora, guke, čiraja / čiralja, škrljevske, francuske i majarske boli, muroji, rane nezagojne, maganje i pomaganje, teginje i betega sake fele… ma i od siromašćine / sirošćice / sirošćine, mizerije / mižerije / mežerije, ubošćine, kukavošćine, dešperije,  potribe, samine / saminje / samoćine, trpeža, pokore, starošćice, pojidi / pojidanja, tašćinja,  škrbi, žalošćice, tužice i brižice…, a verovali ali ne, i od ljubavi!

 

 

 

 

PJESNIČKO VIĐENJE SMRTI

 

 

kako j to zdahnut i gljedat smrt

z svojin licun obrnut se va njeje lice

svoje oči uprit va njeje oči

 

oćutit oštrinu noža na vratu

nać se spod višal ogrljen z ogrljun

stat na gubilišću spred streljački stroj

 

odgovor na ovo pitanji

kod i na puno drugih

jiskat ćemo med mrtvimi

kad i sami budemo š njimi[2]

 

---

[1] Prema starim crkvenim propisima mrtvoga se moglo sahraniti tek nakon 48 sati (nakon izminutja propisana 48 satah) od časa kada je ustanovljena smrt.

 

[2] Pjesma Smrt, objavljena u zbirci Astralije, vlastita naklada, 2016. godine.