Čakavski leksik je bogat složenicama,
pa u slovniku ovoga narječja možemo naći mnogo primjera u kojima se zrcali
maštovitost čakavaca u poigravanju s riječima. To bi, ilustracije radi, bile
ove tvorenice: krivogljed / krivogljedan
/ krivogljedac, tretognjet / tretognjetan / tretognjetac / trtognjet /
trtognjetan / trtognjetac, smrznorit / smrzloritan, srborit / srboritast,
hudohaljan / hudohaljac, lahkoprdac / lahkoprdan, mehkoprdac / mehkoprdan, pizdogljed / pizdogljedac, pizdohaljac /
pizdohaljan i pizdohrančić / pizdofrančić, mastihljust, govnokopina, ritomelja, golomačast,
gorirožice, pizdošvik, podguzovat, podlesnica, pizdoglav, vragodrtan /
vragudrtan, rukopružan, samosvoj /
samohoj / samohojina, svojglav, starokrajac, blagoberina, črvojidina /
črvojid, dragomaljan, drivojidina / drivojid / drvojidina /
drvojid, drek-magazin, lahkodelac / lahkodelnik, bezgajbar,
halabura, svetopetka, sajometlar /
sajomet, samoglav, travovabac, slabojebac, plačimajka / plačipička, plašibura, zlotvorenje /
zlostvorenje, nogoguzica, nabiguzica, hudodavac / hudodelnik, dušogubac,
naglobrzan, priburac, strahoprdac /
strašiguzica, šupoglav, vrtiprah, podmučeć / podskriveć / podotaj, seznalo,
opodzimi, ononičit….
Takve igre riječima starih čakavskih
govornika imaju bliskost s homerovskim kovanicama u Ilijadi i Odiseji te su usporedive s mnoštvom
višesložnih pridjeva iz tih drevnih grčkih epova (…jajnošljemac, dugosjen,
konjogrivni, brzokonjik, vjetronoga, konjokrot, ružoprsta, krasnohaljka, daljnometan,
srebrnoluki, mjedenhalja, crnooblačan, mnogoglava, krivorog, glasnogrli,
volooka, munjobija, zlatotrona, kopljometnik, krasnopojasna, konjogojan,
poznorođenac, lozoplodni, ljudomor, krivonokti, visokovratni, kopitonog…).
Ništa što bi nas trebalo čuditi, jer su i Homer i čakavski
začinjavci baštinici jednog te istog,
sredozemnog kulturnog i civilizacijskog kruga.
Nema komentara:
Objavi komentar