TR

 

Tr je čakavska čestica kojom se ističe i pojačava značenje riječi pred kojom stoji ili sklopa riječi na koji se naslanja (odgovara u suvremenom književnom jeziku čestici pa). Osim što pojačava značenje riječi, ova čestica još može poticati na što (tr daj, tr moreš, tr jimaš zač…), označavati čuđenje (tr to nij moguće, tr nisi oćupavel…), izriče sumnju, nevjericu ili bojazan (tr je, tr ne bi valjda, tr nisi prez zajika ustala, tr nisi valjda fort otrubastela…).

 

Zacijelo je to prežitak čestice-veznika ter (iliti još arhaičnijeg tar) koji se sve do 19. stoljeća rabio na širem hrvatskom jezičnom prostoru, a vrlo često se javljao i u književnim i znanstvenim radovima. Primjerice, često je korišten u čuvenom spjevu Ivana Mažuranića Smrt Smail age Čengića koji je prvi put objavljen u almanahu Istra 1846. godine:

 

 

 

 … Od mraka se ne razbire ništa;

Pak kad sijevne oganj sa nebesa,

Il iz puške pouzdanu drugu,

Često put se krst i Turčin nađu

Na dohvatu noža ljuta,

Gdje mnijahu puškomet je puta,

Ter se grle rukam gvozdenijem,

Ter se ljube kljunom gvozdenijem

Krst i prorok, dok jednoga teče:

Tolika im mržnja srca peče!...

           

 

TR NISI ZA DRUGAMO

 

 

 tr nisi za drugamo

 govnokopino nesnažni

mastihljustu nesvidni

neograbni hljepuzdrino

 

tr jušto spodabljaš

na gnjilu govedinu

i sporadi sega toga

črn si mi kod kotal

mastonjo i nalisančino

šmirun nalisani

čistiji san va pušku

ljeh ti na gubcu

 

tr ti se jedino pristoji

zavuć va štalu

čiverino puna gnjoja

va prašćarici ti j mestišće

namrkana kergenjačo

 

tr takov kakov si

gnjus blatni

a už se to još natrmunjen

starikov  i pizdast

tr ni nisi za med čeljad