TOTINA

 

TOTINO NIJEDNA

 

kad me već potežeš za zajik

vrag će ti se z riti vozit

pa ću ti unda dopovidat

da nisi samor tripasti cok

črivasti  čep zrizani njok

i tušćahni kvartin

ljeh si k semur tomu ložina

i ritomeljasta totina

ka se nikad ne more

ni skekoljit ni odljaljit

 

nebojse nisi oprćena srala

ni tepla se mrzle vode napila

poseljutare i tafljačo

potepano tepče

gad gade i od gada gače

jedino biš hodila

va selo i  sido na kafe i jido

pritrepat tepat i otipat

kritikalo kreketalo

zmiraro kararo

tepalo i seznalo

ljeh okol toga se tašćiš

zadrnjohana guko

dotožna kofo

rini me simo

rini me tamo

ni ona pala

ni ona stala

 

tubasta krepušo

bačvasti barilče

tustilo nijedno

prče i miče

jedino umiš nastat

prčkarije pičkarije

babarije i kurbarije

 

razvezana vrićina  krumpira

to si

i jušto takova si[1]

Cok, štrupac, čep, njok, kvartin, ložina, guka, kofa, barilac, čriplja, bujol i vrićina – sve su to mogući posprdni nazivi za zdepastu osobu niska rasta, zbitoglavu, glave nasađene na trup, bez struka, podeblju, koja je šira ljeh dalja. Ako je k tome takvo čeljade još i trbušasto, tada ga krase pridjevi črivat / črivast, tubast, tripast / dripast, puzdrast i tušćahan.

 

A totina? To je nitko drugi doli neuredna, nečista, prljava, blatna i zamazana guka / štrupac / kofa / čriplja / vrićina / ložina / barilac / bujol / kvartin / njok / čep / cok / puzdrun / tustilo.

 

A, mili Bože, sakakovih nas je na ovin svitu, ča ne da je?!

---

[1]  Ova pjesma, tada naslovljena  Totina, objavljena je u stihozbirci Zvukovlje stihovlja, Naklada Kvarner, Rijeka, 2012. godine.