TOLIČ

 

Tolič ili tolička je već gotovo zaboravljen čakavski prilog u značenju maloprije, maločas, netom, prije kratkoga vremena, ov lih, i jedva da se još koji put spomene u živom, razgovornom jeziku.

 

Odakle nam dolazi ova neobična riječ? Neki tvrde da je turcizam, jer se koristila u Bosni, ali u rječnicima turskog jezika i turcizama nije pronađena potkrijepa za ovu tvrdnju. U srpskom jeziku se spominje šumadijski privincijalizam otoič u istom značenju kao zlobinski tolič. Našu zaboravljenicu ne bilježe ni rječnici hrvatskog jezika, uključujući Etimologijski rječnik Petra Skoka, a nije zabilježena ni u grobničkom, ni u kastavskom rječniku, ni u besedarijima bodulskih idioma. Spominju ju, u istom značenju kao što je to navedeno na ovome mjestu, Radoslav Runko u Rječniku govora zaseoka Mrkoči u Istri (Naklada Kvarner, Rijeka, 2014. godine) i Ivanka Bralić u rječniku šmričko-kraljevičkog govora Čakavske besede moje i sih mojih (Udruga u kulturi Stol, Kraljevica, 2014. godine), a Blaž Jurišić u Rječniku govora otoka Vrgade (JAZU, Zagreb, 1973. godine) navodi njezinih osam inačica: tolič, tolička, toliška, otolič, otoič, otolica, toliska i utolca.

 

Bilo kako mu drago, ma od kuda došla, tolič je postala naša, domaća i čakavska. Nažalost, čeka ju usud mnogih mrtvih čakavskih riječi, nekorištenih i zaboravljenih! Kada se konačno prestane koristiti, a taj čas je vrlo blizu, bit će to smrt još jednog čakavskog izraza. Ne zaboravimo da u lingvocidu prvo umiru riječi, nakon njih nestaju govori i idiomi, slijede ih narječja i dijalelekti, da bi naposljetku umrli čitavi jezici. Nota bene: s njima i narodi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

           JEDAN OGLJED

   

 

                             

            jedan ogljed

            spod oka

            ki me gljeda

            i ja ga vidin

 

            jedan ogljed

            od pred čuda let

            ko da j bil čera

            ali brž

            ko da j bil tolič