U prenesenom značenju sud svita
može označavati nepovoljne vremenske prilike popraćene obilnim padalinama i grmanun, ali u izvornom
smislu to je konac svijeta, sudnji dan, smak, propast svemira i zator
ljudskoga roda, Božji sud, Dies irae, kijamet koji će se dogoditi jednoga
dana.
U čakavskom imaginariju sud svita bi mogao izgledati ovako nekako:
jednoga dana
zadvladat će svitun
led ledeni i zimina
jednoga dana
nebo i zemlju
za vike vikova
pokrit će počrnjena
škura črnina
jednoga dana
onoga sudnjega
kad zadnji čakavac zdahne
ne će više bit dana[1]
I
se ono ča smo gljedali, slušali, dišali, kušali, ticali, se to će nestat. Ne će
više bit ni naših jur, aš i zač, a va mrzlini prez kraja ne će ustat nikakova
traga od našega domaćega, teploga ča. Niki se više ne će ni spametit naših brižic,
tužic, žalosti, škrbi, strahi, boli, pojidi. Zamest će jih svemirski vetri.
[1] Pjesma Sud svita, objavljena je u zbirci Astralije, vlastita naklada, 2016. godine,
a ovdje se donosi u ponešto izmijenjenom obliku.
Nema komentara:
Objavi komentar