SUD SVITA

 

U prenesenom značenju sud svita može označavati nepovoljne vremenske prilike popraćene obilnim padalinama i grmanun, ali u izvornom smislu to je konac svijeta, sudnji dan, smak, propast svemira i zator ljudskoga roda, Božji sud, Dies irae, kijamet koji će se dogoditi jednoga dana.

 

U čakavskom imaginariju sud svita bi mogao izgledati ovako nekako:

 

jednoga dana

zadvladat će svitun

led ledeni i zimina

 

jednoga dana

nebo i zemlju

za vike vikova

pokrit će počrnjena

škura črnina

 

jednoga dana

onoga sudnjega

kad zadnji čakavac zdahne

ne će više bit dana[1]

 

I se ono ča smo gljedali, slušali, dišali, kušali, ticali, se to će nestat. Ne će više bit ni naših jur, aš i zač, a va mrzlini prez kraja ne će ustat nikakova traga od našega domaćega, teploga ča. Niki se više ne će ni spametit naših brižic, tužic, žalosti, škrbi, strahi, boli, pojidi. Zamest će jih svemirski vetri.

 

 

 

 

 



[1] Pjesma Sud svita, objavljena je u zbirci Astralije, vlastita naklada, 2016. godine, a ovdje se donosi u ponešto izmijenjenom obliku.

Nema komentara:

Objavi komentar

Je to rič

  Je to rič     Ljelje ča j to napisal Ma će ga dobit Vrag će ga poškropit Ov lih ću ga na kvačak spištat Ucvirak od njega neć...