Nigdi / nigdir,
riječ iz hreljinsko-zlobinskog čakavskog govora, znači nigdje, ni na kakvom
ili ni na kojem mjestu, ali drugo njegovo značenje je sasvim suprotno jer ovaj
prilog znači i negdje. Doduše na neodređenom mjestu, no ipak na nekom mjestu
ovdje na zemlji ili gore na nebu. Isto vrijedi i za prilog nigda / nigdar[1] koji bi mogli prevesti kao nekada,
negda, u prijašnje vrijeme, ali i jednom, jednoć, kadikad, ponekad, s vremena
na vrijeme.
Istovjetnost
nalazimo i u viškom čakavskom idiomu, gdje prilog nindri jednom znači
negdje, a drugi puta nigdje. O tome slikovito govori i viška uzrečica: Ni ga
nindri, a nindri je (u prijevodu: nema ga nigdje, a negdje jest)[2]. Po istom obrascu mogli bi se po
zlobinski zapitati: Ste nigda bili nigdi? To pitanje bi jednom značilo:
Jeste li jednom bili negdje? Drugi puta: Jeste li nekada bili nigdje? Treći
puta: Jeste li negda bili negdje, a četvrti puta: Jeste li jednoć
bili nigdje?
Takvih primjera, kada ista riječ ima dva različita
značenja, imamo više u čakavskim dijalektima. Primjerice: nikamor i nikudar
mogu značiti nigdje, ali i negdje. Nikako bi bilo i nekako, ali i
nikako. Niki je nitko, a ponekad i netko. Prilog nikogar znači da
nema nikoga, a u drugom konteksu da ipak ima nekoga. Nikomu je, pak, i
nikome i nekome, a nikudar i nikuda i nekuda.
Vidimo, dakle, da prijevod ili prepjev iz čakavskog dijalekta na književni jezik (i obrnuto) nije tako jednostavna i sama po sebi razumljiva stvar, već od prevoditelja zahtijeva izvrsno poznavanje slova i duha, kako čakavskog narječja, tako i njegova leksika. Naime, veliki broj dijalektalnih riječi ima višestruko značenje, a ako tome dodamo još i ona prenesena (vrlo česta kod čakavizama) tada nam postaje jasnije zašto se ne smije olako i bez pripreme prihvaćati takvih prevoditeljskih zadataka.
JEDNA
ZALJUBIVA PJESMA
ti
i ja
nigda
na
saminji
va
tepljini
i
škurinji
ja
i ti
nigdi
na
ukrajku
i
početku
pa
va sridi
sridice
ja
i ti
nigda
ja
i ti
nigdi
[1] Arhaičniji oblici su nigdir
i nigdar. Slično kao kod priloga (s)opet(ar), tamo(r), tako(r), uvdika(r) /
uvdeka(r) / ovdika(r) / ovdeka(r), undika(r) / undeka(r) / ondeka(r) / ondika(r)
/, sačesa(r), ničesa(r), kako(r), totu(r) / tuka(r) / tutuka(r) / totuka(r),
sakuda(r), sekako(r) / sakako(r), dakako(r), uvuda(r), unuda(r), kamo(r),
sakamo(r), saku(r), nikamo(r), nikako(r), nikoga(r), sakomu(r), nikuda(r), semu(r), sačemu(r), drugdi(r), unda(r),
drugamo(r), drugud(ar), nikomu(r), sagdi(r)… te veznika samo(r) i tek(ar).
[2] Navedeno prema izvornom znanstvenom članku Joška Božanića
Poslovice otoka Visa koji je objavljen u časopisu Čakavska rič
1-2/2018, izdavač Književni krug Split.
Nema komentara:
Objavi komentar