KRA KRA KRA – VOHU VOHU VOHU

 

Od kada je čovjek postao čovjekom želio je i pokušavao ragovarati sa životinjama. Tako se od pamtivijeka razvio poseban metajezik kojim se ljudska vrsta sporazumjevala s domaćim životinjama, ali ponekad i s divljim zvijerima. Riječi uš i

pi-pi općepoznate su za komunikaciju između peradi i čovjeka. Manje je poznat usklik čin-čin kojim se kokoši davao nalog da legnu potrbuške kako bi se ustvrdilo da li je snijela jaje. Šks je, pak, čudnovat sklop riječi kojim se poticalo pse da trče za nekim, navaljuju na nekoga ili da grizu. Dakle, recite šks ako psa želite nahuckati, nahuškati, podbosti, podjariti, napujdati. Isti učinak imat će i uzvik puci, puci ga!

 

Kravama, volovima i bikovima su se stari čakavski kravari obraćali riječima voč (pij!) i boha na (riječi korištene za umirivanje uznemirena blaga). Pri upravljanju volovskim ili konjskim zapregama furmani su koristili izraze hija / ija, curik, bistaha, bistaha hod i eha / e-ee / jeha. Najmanje poznate riječi u toj komunikaciju između različitih vrsta (nalik ponešto i na moguću međugalaktičku komunikaciju zemljana i izvanzemaljaca) su pojmovi krakrakra i vohuvohuvohu.

 

Kad bi kokoši trebalo potjerati prema dvorištu ili u kokošar bilo je potrebno samo nekoliko puta uzviknuti kra-kra-kra. Kokoši bi tada, misleći da prijeti opasnost od jastreba, potrčale prema spasonosnom zaklonu koliko ih noge nose. Od tuda najvjerojatnije proizlazi i čakavski glagol krakorit (vikati, galamiti, glasno pričati).

 

Usklik vohu-vohu-vohu rabili su ljudi u odvraćanju divljih zvijeri (najčešće vukova) od kuća, štala, gospodarskih zgrada i okućnica. Isti uzvik koristio se i kada su se u rano proljeće težaci upućivali po prvi puta nakon zime u područja udaljenija od kuća. Ovim povikom tjerali su se što dalje od ljudi, njihovih obitavališta i radilišta ne samo vukovi već i raznorazni zlodusi koji bi se u dugim jesenjim i zimskim noćima, kako su vjerovali naši stari, sasvim udomaćili u blizini ljudskih staništa i obitavališta domaćih životinja. Tako je vohuvohuvohu bila svojevrsna spasonosna riječ koja je štitila i od zvijeradi i od nečastivog, ali i od mračin sake fele.

 

 

 

 

JEDNOGA DANA

 

 

 

 

jednoga dana onoga dana

kad mi više ne bude dana

morda ću kragulj bit

kreljutat z kreljuti

kra-kra kra-kra

kra-kra kra-kra

 

onoga jistoga dana

kad mi više ne bude dana

morda se lipo probudin

med drugimi anjeli

va sridi njihova jata

vohu vohu-vohu

vohu vohu-vohu

 

jednoga dana onoga dana

kad mi više ne bude dana

kra-kra kra-kra kra-kra

vohu-vohu vohu-vohu

onoga jistoga dana

kad ne bude više dana