Hrušva, ponekad i krušva, a
ponegdje i hruška, je voće najsenzualnijeg
obrisa, posve nalik prvim ženskim figurama modeliranim još u kamenom dobu. Ako
obliku dodamo i sadržinu: sočnost, slatkost i mekost, tada je usporedba s
rasnom ženom, praroditeljicom, više nego opravdana.
I čakavska hrušva je sama po sebi senzualna, erotizirana riječ. Jezikom dodirujemo najprije nepce, a zatim usne. Izgovaramo slogove hruš pa va i dok osluškujemo razlijeganje njihova odzvuka osjećamo svim čulima oblost, toplost i mekoću ženskoga tijela (puno plastičnije nego slogovima „kruš“ i „ka“). Uzimajući sve to u obzir, jedino pjesma senzualno-erotske konotacije može nam ilustrirati čakavsku hrušvu!
BUDI MI HRUŠVA
budi mi hrušva
mehka i slatka
budi mi hrušva
ku ću celu celcatu
na dušak pojist
do repića i pešćic
budi moja hrušva
mehka i slatka
ku ću sesmirun jist
budi mi hrušva
ke se neću moć najist
Nema komentara:
Objavi komentar