HRUSTE I KAMIJI

 

Kamik do kamika

Kamiji

Kamiji

Kamiji

Škalj škalje škalnice

Kave gromače

Griže gomile gromuši

Grohoti grušji grušine

Škrape škrače skasi

Škrpeline

Škarpe parapeti

Kakor kakovi puntapeti

 

Prezidi japnenice

Kamenice prezdanice

Umejki lazi mašune

Dolčići lišice

Škrile pljoče

Bovani babuji

Kabi pešnjaki takalice

Kvadruni čuni kogulice

 

 

 

 

Hruste

Hruste

Hruste

Hrusta do hruste

Kadi sledić po sledić

Voda prihaja

I rič odzvanja

Stisno[1]

 

 

 

 

Otidjem ja kući i stojim kod kuće nekoliko vremena radeći s otcem na zemljištu ili bolje reći na kamenju jer u nas u Primorju svak znade kakva su tu polja kamenita.

Pavao Vidas: Životopis

(Putovima Pavla Vidasa, o životu, putovanju i pisanju jednog iseljenika)

 

Kamiji i hruste mogu biti: babulji / babuji / babuje, batuda, bovani, bruške, čuni / čunji, griže, grobuši / gromuši, kabi, koguli, kvadruni, mel, pešći / pešće, pesak, pešnjaki, pljoče, sike, skasi, škalj, škalje, škar, škrape,  škrile / škrilje / škrili / škrilji, takalice… Od kamiki i hrust su sazdani ili posloženi: bršudi, gomile, gradine, grohoti, gromače, gruhi, grušji, grušine, japnenice, kamenice, kave, mirišća, mirine, parapeti, pliši,  prezidi, škarpe, škrače, škrpeline, škalnice / škaljnice…

 

Možda i zbog čakavskog krša i kamenja popriličan broj čakavskih pjesnika okušao se u slaganju stihovlja koji govore o toj domaćoj grudi. Prva i najpoznatija među njima bila je Gervaisova Moja zemja, čuvenija pod nazivom Pod Učkun.

---

[1] Ova pjesma, tada naslovljena Moja zemlja, po prvi puta je objavljena u zbirci pjesama Ljudi krstijani, Centar društvenih djelatnosti mladih, Biblioteka Val, Rijeka, 1991. godine, a drugi puta u pjesmarici Drama poetica ciacavschiana, ICR, Rijeka, 1997. godine. U svom trećem izdanju pjesma je doživjela male promjene i u ovom obliku ju smatram konačnom (ako se pjesnicima može vjerovati!?).