GROHOTI I GROMAČE

 

 Mnogo riječi u hrvatskom jeziku, kako čakavskih tako i nečakavskih, a koje se odnose na kamen, zemlju i stijenje započinju s glasovnim sklopom „gr“. To su npr. gruh, grušji, griža, gradina, gromuš / grobuš, grohotat, grumen, gruda, graba, grad, gradnja, greben, gredica, grob, gromada, grota...a tu je i vrlo sličan glasovni sklop „hr“ u čakavskoj riječi hrusta. To vrijedi i za grohote (ili gruhe / grušine) i gromače. Grohoti su nastali krčenjem krševitog zemljišta radi dobivanja obradiva zemljišta (laza, umejka, mašune, lišice). Gromače su izgrađene poput zida na rubu posjeda pa tako postaju i međaši, a grohoti[1], gruhi i grušine su kupovi (gomile) kamenja poslaganog unutar posjeda.

 

Gruhi / grušine / grohoti, gromače i njihove mirine stoje stoljećima, nezamjećene ni od namjernika, ni od slučajnika. Prohujale su uz njih milenijske bure, juga, snjegovi, ljeta, zime, kiše, suše, vrućine, hladnoće, ratovi, bune, prevrati, tuge i veselja, a brižno poštivano kamenje još je tu! Predstavljaju ti kameni kupovi istinske umjetničke skulpture i trajne spomenike koji, uspravni i postojani, svjedoče o prohujalim vremenima i prkosu njihovih graditelja, zapregnjenih mučenjaki i trudnjaki.

 

Onaj sitni kamen iz popratne pjesme je naš planet Zemlja, s drugim kamenčićima na gruhu postaje Sunčani sustav, sve grušine unutar jedne krčevine su zasebna galaktika, a sve gomile na svom dinarskom kršu predstavljaju čitav svemir.

 

 

 

 

 

 

 

KAD SE DUŠA Z TELUN RASTAJE

 

 

 

kad se duša z telun rastaje

i kad kreljuta prama nebu

gljeda toga časa ravno naprvo

va misec i zvezde pred sobun

ali se smirun obraće nazad

 

kad se duša z telun rastaje

naviguje morda drito vajer

ali krmalji simo pa tamo

malo dolika malo gorika

 

kad se duša z telun rastaje

ki zna ako zagljediva črnu zemljicu

ka biva se manji kamičić

i na kraju bude pešnjak

med drugin svemirskin grušjun

na gomili va jednin gruhu

 

 

 

 

 

 

---

[1] Na sjevernoj strani Bakarskoga zaljeva, iznad uvale koju narod zove Crno, izdiže se strma stijena imenom Grohotina (Josip Luzer: Bakarska toponomija, Bakarski zbornik, Kolo monografija, sv. 5, Bakar, 2018. godine).