GOVORČIN

 

Današnji čakavci su najvećim dijelom Mediteranci i samim time baštinici sredozemnog kulturnog kruga, ali i temperamenta. To se očituje i u tome što vole pričati, besjediti, razgovarati, uvjeravati, dokazivati, polemizirati, „brstiti“ o svim društvenim temama. Blagorječivi su, zlatousti i možda ovaj mali književni prinos može biti dokaz tome.

 

Upravo radi toga,  možemo za čakavce  (kako mušku, tako i žensku čeljad) reći da su:  brontuloni, ćakuloni, frflje / frfljine / frfljavci / frfljala / frfuljala / frfeljala / frfljače / frfuljače / frfeljače, predikavci / predikače, divanjaroti, šprlente / šprlentače, krklje / krkljine / krkljavci / krkljala / krkljače / krkuljače / krkeljače, lajavci / lajute / lajoti / lajavčine, laprdala / laprdače / laprdljivci, prtlje / prtljavci / prtljine / prtljala / prtljače / prtuljače / prteljače, trtlje / trtljine / trtljavci / trtljala / trtuljače / trteljače / trtljače, drdlje / drdljine / drdljala / drdljače / drdeljače / drduljače / drdljavci, palamude, ćampe / ćanpe / ćampala / ćanpala / ćampaloni / ćanpaloni / ćampavci / ćanpavci / ćanpavčine / ćampavčine / ćanpule / ćampule, ćanće / ćanćala / ćanćavci / ćanćavčine, prketaže / prketače / prketala, kljepetače / hljepetače / hlepetače / klepetače / kljepetala / hljepetala / hlepetala / klepetala / kljepci / klepci / hljepci / hlepci / kljepčine / klepčine / hljepčine / hlepčine / klepetule / kljepetule / hlepetule / hljepetule / klepetulje / kljepetulje / hljepetulje / hlepetulje, kljempetala / klempetala / kljenpetala / klenpetala / hljempetala / hljenpetala / hlenpetala / hlempetala /  klenpetulje / kljenpetulje / kljempetulje / hljenpetulje / hljempetulje / hlempetulje / hlenpetulje / klepetavci / kljepetavci / klempetavci  / hljepetavci / hlepetavci / kljenpetavci / kljempetavci / klenpetavci / hljempetavci / hljenpetavci / hlenpetavci / hlempetavci / klepetuše / kljepetuše / hljepetuše / hlepetuše / klenpetuše / kljenpetuše / klempetuše / kljempetuše / hljempetuše / hljenpetuše / hlempetuše / hlenpetuše / klenpala / klempala / kljenpala / kljempala / hljenpala / hljempala / hlenpala / hlempala /  drezgetače / drezge / drezgetala / drezgetulje, otipače / potipače / otepače / tepci / tepače / tepčine / tepala, klafrače, kreketala / kreketulje / kreketače / kreketavci, klokotala / klokotače / klokotavci / klokotulje, bljezgavci / bljezgetala / bljezgetače / bljezgetulje / bljezgavice / bljezbetulje / bljezgani / baljezgani / bljezgala / baljezgala / baljezgače / paljuzgače / paljezgače / paljezgala, blenbetala / blembetala / blembala / blenbala / blenbetulje / blembetulje / blebetulje / blebetuše / blebeki / blebetala / blenbetače / blembetače / blebetače / bljenbetala / bljembetala / bljebetuše / bljebetulje / bljebetala / bljenbale / blenbale / bljembetulje / bljenbetulje / bljebetala / bljenbetače / bljembetače / bljebetače, trumbetače / trunbetače / trumbetala / trunbetala /  trumbetulje / trunbetulje, taflje / tafljače / tafljine / tafljala / tafljari / tafuljače, faflje / fafljače / fafljine / fafljala / fafljari / fafuljače, kritikala / kritikače…!

 

Možemo ih usporediti sa žveljarinun (divane kod navijeni) i brštulinun (melju li ga melju). U prenesenom značenju, žveljarin ili brštulin je čovjek glagoljiv, koji mnogo govori, besjednik koji voli ćakulat, divanit, klokotat, brmboljat / brnboljat, ćucat, kuntreštat, kampanat, kukurikat, kokodakat, ćanćarit, čagatat, kreketat, blenbetat / blembetat / bljenbetat / bljembetat / blebetat / bljebetat / blembat / blenbat / bljembat / bljenbat / blembarit / blenbarit / bljembarit / bljenbarit, trumbetat / trunbetat, šćaborit, žvergat / žverglat / verglat / vergat, žventulat…). Mnogo toga prosuđuje i osuđuje (uvijek je spremen brontulat, beštimat, kritikat i predikat), zna ogovarati (kljepetat / hljepetat / hlepetat / klepetat, otipat / potipat / test, klafrat, nastat babarije), ali umije ponekad i lagati (fafljat / tafljat, fajtat, fadigat / padigat).  

 

Neki puta ti čakavski razgovornici govore mudro i razborito pa nešto i dokunčaju, ali neki puta njihovo je govorenje nerazumno (palamude, blastamare, ćampaju / ćampare / nastoje ćamparije, ćanćaju, tlape, paljuzgaju / baljuzgaju / baljezgaju / bljezgaju / bljezgare / paljezgaju / bljezgetaju / bljezgare / bljezgetare, bubaju, trabunjaju, drezgetaju, brštulaju, bulazne, pendekuju), viču i prijete (krakore, bliju, laju, tule, rule, breču / obreču se, roču). Kada mlate praznu slamu i besjede glupavo, tada je njihov govor šup divan, ča to pa se more reć da prkeću i blastamare. Kad im je govorenje još i nerazgovjetno onda frfljaju / frfljare / frfljere, prtljaju / prtljare, krkljaju / krkljare, trtljaju / trtljare, drdljaju / drdljare, huntaju, pentaju, jecaju ili šveljkaju.

 

Slikoviti su ti čakavski oratori (ali i pjesmotvorci), pa ćemo ih pokušati na isti način i oslikati. U tome će nam pomoći nabrajalica ispjevana na tradicionalni način, čest u usmenoj, čakavskoj književnosti sjevernojadranskog područja.

 

 

 

 

 

 

OČUVAJ NAS, BOŽE

 

Očuvaj nas Bože

Huntava prtljavca šupa divana

Divanjarote ki paljuzga ča to

Trtljine ka frflje

Frfljine ka trtlje

Krkljine ka prtlje

Prtljine ka krklje

Drdljine ka drezgeće i

Drezgetače ka drdlje

 

Bog nas čuvaj

Žveljarina skljucavca

Brštulina jecavca

Lajute kad brontula

Prketalote kad prediče

Predikavca kad prkeće

Prketaže kad krakori

Govorčina kad palamudi i blastamari