DEŽAŽIJA

Dežažija ili dešažija je romanizam koji u izvornom značenju možemo poistovjetiti s katastrofom, propašću, nesrećom i nevoljom, a u prenesenom značenju to bi bio životni slom i pad na rub egzistencije. Čakavskim riječima rečeno: vela mizerija / mižerija / mežerija, kukavošćina, siromašćina / sirošćina / sirošćica, potriba, ubošćina, nevolja. Siromah čovjek, siromašak, sirotan, pogođen ovako teškim udesom je: nevoljan, potriban / potribnjak / potribnica, takljar, sirotica (ž. i m.), sirotina (m. i ž.), povereta, siromašica (ž.), siromašina (m.), kukavac, nebor / nebog / nebožji. Mnoge potribne sirotice bile su primorane prosjačiti i biti prosjaci (petljat i bit petljari kako bi rekli čakavci).

 

Među potrebite bili su svrstani i takljari – to su siromasi koji nisu uspjeli sačuvati krumpira niti za sjeme. Njima i simi drugimi siroticami su dobri ljudi davali pomoć u hrani i namirnicama, tzv. podileš ili podilež.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SIN SIROTICAN Z DRUGOGA SVITA

                  a moglo bi bit još i

SIMI SIROTICAMI Z DRUGOGA SVITA

 

Ovdika niste jimeli nikoga svoga

Nisu van dali ni podileša ni kobileša

Se su vas zabili kod ča su i Boga

A tamor na drugin svitu

Nij ni tužice ni brižice

Krov van ne pušća

A pod ne propušća

Niš vas ne stišće

Črna zemljica ne pritišće

Ni domaća ni tujica

Za sin je na miru saka dušica[1]

 

 

Posvećeno Nikoli Golcu iz Liča, Luki Vidasu iz Hreljina i Franji Milošu iz Brestove Drage. To su bila tri petljara koji su umrli u Zlobinu goli, bosi, žejni i lačni.

 

Dana 22. IV. 1913. Mjestni župni ured Zlobin dostavlja Vel. Župnom uredu u Lič smrtni list Nikole Golca, prosjaka, radi uredjenja tamošnjih matica.

 

Dana 30.IX.1915. Mjestni župni ured dostavlja Velč. Župnom uredu u Hreljinu smrtni list Luke Vidasa Androva, iz Hreljina kbroj 159, koji je prosjačeći iz Liča, naglo u Zlobinu preminuo.

 

Dana 11.XI.1927. Župni ured Zlobin dostavlja Vlč. Župnom uredu u Mrkopalj smrtni list prosjaka Franje Miloša iz Brestove Drage koji je nadjen mrtav u senaru Sofije Kučan, Brdo, kbroj 69.

 

 

 

---

[1] Ova pjesma je objavljena u zbirci Rič po rič, ICR, Rijeka, 2001. godine. Tada bez posvete prosjacima Ličanu Nikoli Golcu, Hreljanu Luki Vidasu i Brestovčanu Franji Milošu.