CUG

       

 

 

 

Prve željeznice u Hrvatskoj gradile su se u vrijeme Austrijske carevine i kasnije Austo-Ugarske monarhije, pa je cjelokupno nazivlje vezano uz željeznicu preuzeto iz njemačkog jezika. Tako je željezničkim tračnicama do naših čakavskih strana doputovao cug i ostao trajno zabilježen u mnogim čakavskim rječnicima pojedinih lokalnih govora.

 

Raznorazni vlakovi su prometovali prugama, ne samo putnički, i ne samo teretni. Bili su to još brzi, ubrzani, ekspresni, poslovni, poluteretni, redovni, izvanredni, pošcugi, bumberi / bunberi, denčari i litorine. Bili bilo koje vrste, smatrani su najromantičnijim prijevoznim sredstvom i dokaz kako i tehnika ponekad može imati dušu. No prije dolaska željeznice u naše krajeve ljudi su imali bojazan prema toj tadašnjoj novotariji. Od tuda i uzrečica: Daj Bože, da naš stari opanak ne doživi toga vrimena kad će črna zmija po zemlji hodit (vlak) i črna tica po nebu letit (zrakoplov).

 

Polaganjem šinj i dolaskom željeznice poneki čakavski čobani promijenili su zanimanje i postali vahtari, čuvari pruge koji su službovali u kućicama uz samu željezničku prugu, tzv. vahtarnicami. Naknadno se ovaj naziv proširio na svakog željezničara, bez obzira da li je bio čuvar pruge ili radio  na radnim mjestima ophodara, desetara, brenzara / prenzara / bremzara, konduhtera / kondutera / kunduhtera / kundotera / kundutera / kondotera / kondohtera, pružnoga radnika, čistilice,  ložača (fogista / fogište), vlakovođe, strojovođe (makinište / makiniste), skladišćara (magazinera / gamazinera / magazinjera / gamazinjera), bansigera / bansegara, blagajnika, prtljažara, nosača, manevriste (pulferiste ili foršibera), pregljedača kol, letričara, skretničara, prometnika ili glavara željezničke postaje.

 

Neka su mjesta nastala radi potreba željeznice, a neka su dobila na važnosti zbog nje. To su Zidani Most (važno željezničko čvorište u Sloveniji između Ljubljane, Zagreba i Maribora), Kotoriba (prvi željeznički kolodvor u Hrvatskoj otvoren 24. travnja 1860. na pruzi Velika Kanjiža-Pragersko) i Buchs (željezničko čvorište na istoku Švicarske u kantonu St. Gallen, gdje bi naši iseljenici u Ameriku presjedali na vlakove koji su ih dalje vozili prema atlantskim lukama).

 

 

 CUGI

 

 

 

 

rozgaju bumberi denčari

klopoću teretni i putnički

ne staju i ne mare za nas

ča smo se pred čuda let skrcali

s tih pulmanih i litorinah

va njimi su nigdanji vahtari

z onoga vrimena sanj i siromašćine

side va kupeji prve ljubavi

i mame da se sprtimo sopetar na cug

ma ne moremo više doseć usnice

ni dosagnat vagune ča škropoću

va ritmu ravelova bolera

na štriki od rike do ogulina

pa priko zidanoga mosta

kotoribe i buchsa

ki zna kamo

ki zna kuda