PRIŠVARAK (Prilozi za čakavsku antroponimiju)

 

Prišvarak je nadimak, a u čakavskim govorima se ova riječ javlja u mnogostrukim inačicama (pričvorak / prišvorak / pričvarak / prišvik / prićok / prićifuk / prićuk / pridivak / prišuljak - špicnamet / špicname / špicnamen).

 

Svatko je jednoć nekim nadimkom oslovljavan. Netko obiteljskim, netko osobnim, a ponetko i jednim i drugim. Osnovna izvorišta za tvorbu nadimaka bila su osobna imena[1]. U primjerima tako izvedenih nadimaka korišteni su podaci iz autorova rodnoga mjesta i susjednih naselja u kojima se govori čakavsko narječje, uz napomenu da se radi o imenima i nadimcima zabilježenim do kraja XIX. stoljeća. Imena nadjevana u kasnijem razdoblju, od Velikoga rata do današnjih dana, nisu u ovom pregledu stare čakavske antroponomastike.

 

ADAM – Damić, Damina;

ANSELMO – Anzelmo;

ADELA – Dela, Delica, Delka;

 

AGNEZA Agna, Agnja, Agneta, Agica, Neža;

 

ALEKSANDER /ALEKSANDAR – Alesandro, Lesandro,            Lesandrina;

 

ALOJZIJE  Lojzo, Lojze, Lojzić;                                               

ALOJZIJA – Alojza, Lojza, Lujza, Lojzica, Lujzica, Lojzotica, Lojzetica;

 

AMBROZ – Brozina, Broz, Brož;

 

ANA – Ančica, Ančika, Anka, Ankica, Anina, Anica, Aneška, Aneta;

 

ANASTAZIJA – Staza, Staša;

 

ANDRIJA / ANDREJ     – Andrica, Andrij, Andrić, Andre, Andrijac;

ANDREA / ANDREJA    Andrejina, Andrina, Andrica, Andrinica;

 

ANĐELIJA / ANĐELIKA – Anjelka, Anđelka, Anjulinica, Anjula, Anjulina,

                                              Andjulina, Andjula, Andjulinica, Ulka, Julka, Jula;

ANĐELKO                        Anjulo, Anjel, Ano, Anđelo, Anđulo, Anđul, Anđel;

 

ANTON / ANTUN – Tuna, Tonac, Tončić, Tone, Tonče, Toniša,

                                   Tonije, Tonić, Tončina, Tona, Ante;

ANTONIJA              Tonka, Tonica, Tunka, Tunkelja, Tuna, Tona, Tonina,             

                                    Tunčica, Tonetica, Tonijevica;

 

APOLONIJA – Polona, Pola, Polina, Polonija, Polonica, Polonijica;

 

AUGUSTIN / AUGUŠTIN        Gušte, Gušta, Guštin, Guste, Gusta, Gusto, Gustić,

                                                       Gušto, Guštić, Tin, Tine, Tinko, Tino;

AUGUSTINA / AUGUŠTINA – Gušta, Guština, Guštica;

 

AVELIN – Ave, Avelina, Lin;

 

BALTAZAR – Balto, Balte, Baldo, Balde;

 

BARBARA – Bara, Barica;

 

BARTOL – Bare, Barić, Barsić, Baro, Bartolac;

 

BLAŽ    Blaško, Blažić, Blažo, Blažica;

BLAŽENKA – Blaška, Blaškica, Blaža, Blažica;

 

BONIFACIJE – Faco, Face, Facina, Facić, Bono, Bone;

 

CELESTIN – Cene, Cenko, Cenić;

 

ĆIRIL-METOD – Matod, Matodina, Matoz, Metod, Meto;

 

DAMJAN – Damjanina, Damjanić;

 

DANICA – Dana, Danka, Dane;

 

DANIJEL – Dane, Danko, Danić, Danče, Danči, Dano;

 

DOROTEJA – Dorka, Dora, Dorica;

 

DUJAM – Dujme, Dujmić;

 

EDUARD – Edvardo, Eduardo;

 

FABIJAN – Fabe, Fabo, Faba;

 

FILIP     File, Filčić, Felic, Filko, Filipić, Filipina, Filipičina,       

                Filipica, Filic, Feliks, Srećko;

FILIPA – Filica, Felica, Filkotica, Filipićka;

 

FILOMENA – Filumina, Filumena, Filomina, Fila, Fika;

 

FRANKA / FRANCISKA – Fana, Fanica, Franjica, Franjka, Franče, Frana,       

                                              Frančevica, Francika, Franketa, Frančina, Franca;

FRANJO                            – Fran, Franić, Franič,  Franina, Frančić, Frančina, 

                                             Franeč,  Franjula, Frane, Frana;

 

ELIZABETA  / JELISAVETA – Zabeta, Beta, Betica, Betina;

 

ERAZMO – Rajzme, Rajzma, Razme, Razma, Razmo;

 

FERDINAND – Ferdo, Ferdić, Nando, Nande;

 

GABRIJEL – Gabro, Gabra;

GABRIJELA – Gabra, Gabrica;

 

GAŠPAR – Gajo, Gajica, Gašparina, Gašo;

 

GENOVEVA / GENOVEFA – Gefa, Veva, Vefa;

 

GIZELA – Geza, Giza;

 

GRGUR – Grga, Gržić, Grgoc, Grgić, Grgočina, Grgesina, Grgica, Grgešina,

                  Grgo;

 

HELENA / JELENA – Jela, Jelka, Jelica, Jelina, Jeleta, Jelenica, Jelinka,

                                     Helenica, Jelkica, Jelkašica;

IDA   Jidica

 

IGNAC / IGNACIO / NACIO – Ignjac, Nacija, Naco, Nacić, Nacijo;

 

IVAN                        Ivan / Jivan, Jovo, Jovac, Jivić / Ivić, Ivo / Jivo, Jivina /      

                                   Ivina, Ivanko / Jivanko,     Ivačina / Jivačina,  Johan,

                                   Jivus / Ivus, Jivanela / Ivanela, Jivica / Ivica Jiva / Iva,

                                   Jivančina / Ivančina, Jovanin / Ivanin;

IVANA / JOVANA – Jovana, Jivana, Jova, Jovica, Ifka / Jifka, Ivka / Jivka,

                                   Žvanka,  Zvanka,  Ivanka / Jivanka, Johana, Jankica,  

                                   Jovaneta, Jovanica, Jovanina, Ivačinka / Jivačinka;

 

IZIDOR – Židor, Sido;

 

JAKOV        – Jače, Jačina, Jačić, Jačme, Jačko, Jačica;

JAKOBINA – Jača, Jakubina, Jakomina, Jakominica, Jačinovica;

 

JEROLIM / JERONIM - Jerko;

 

JOSIP    – Jož, Jožić, Jožina, Joža, Jožica, Joso, Josica, Pepić, Pepe, Pepi, Pepin, 

                 Osip, Osipi, Osipe, Osipica, Osipić, Sip, Sipe, Sipi, Sipić, Josipić;

JOSIPA – Jožica, Joška, Pepa, Pepica, Pepina, Žefa, Žefica, Osipa, Osipica,

                 Sipica, Sipa;

 

JULIJANA – Julka, Jula, Ulka, Julica, Juliška, Julkica;

 

JUSTINA – Jušta, Gušta, Guštica, Juštica;

 

JURAJ – Jurić, Jurina, Jura, Jure, Juriša, Jurca, Jures, Juresina, Jurek, Jurkić,

               Juretina, Jurica, Jurčako, Jureh;

JORJA Jurjica, Jurja, Đurđica

 

KARLO / DRAGUTIN    – Drago, Dragić, Draže, Dragan, Karlić, Karliško;

KARLA / DRAGUTINA – Karlina, Draga, Dragica, Dragče;

 

KATARINA – Kata, Katica, Katučka, Katina, Katunka, Katičina, Kate;

 

KAZIMIR / MIRKO – Miro, Mirina, Miriša, Kazo, Kazić;

 

KLEOFINA – Kolofina, Kolufina, Finka, Klea;

 

KLOTILDA / MATILDA – Tilda, Tildica;

 

KUZMA – Kuzmica, Kuzmešina, Kuzmerina, Kuzmić;

 

LADISLAV – Lacko, Laco, Slavko, Slava, Slavčina, Slavče, Slave;

 

LEOPOLD                                – Poldo, Polde, Poldić;

LEOPOLDA / LEOPOLDINA Polda, Poldica, Poldina;

 

LOVRO                              – Lovra, Lovrica, Lovračina, Lovrina, Lorenco,

                                               Lovrenco, Lovračić, Lovre, Lovrić;

LORENCA / LOVRENCA – Lora, Lorka,  Lovra;

 

LUCIJA – Luca, Luce, Lucika;

 

LUDOVIKO / LUDOVIK / LJUDEVIT – Lujo, Viko;

LUDOVIKA  / LJUDEVITA                   Vika, Vikica;

 

LUDVIG    Vigo, Dvigo;

LUDVIGA – Viga, Vikica;

 

LUKA – Lukica, Lučina, Lukina, Lukić, Luko;

 

LJUBICA – Ljuba, Ljubetina;

LJUBO – Ljubić, Ljubina, Ljubanko;

 

MAGDALENA – Magda, Magdica, Lenkica,  Lenka;

 

MAKSIMILIJAN / MAKSIM – Makso, Makse, Maksić, Maksa, Maks;

 

MARGARETA – Margaretica, Marga;

 

MARIJA    – Marija, Marica, Mariče, Mica, Micera, Mičica, Miče, Marijica,

                      Mara, Mera, Merica, Marisa, Marijola, Marača, Marička,

                      Mariješka, Mare;

MARIJAN – Maro, Marić, Marjan, Marjanić, Marijanić, Marejanić, Marejan,

                      Marijančić, Marejančić;

 

MARKO – Marko, Markica, Markota, Markotina, Markić;

 

MARTIN – Martin, Martinčak, Martinel, Martinić, Tin, Tine, Tinko, Tino;

 

MATIJA / MATEJ – Mate, Matac, Matačić, Matić, Matij, Mata, Mateša,

                                Matok, Matijac, Matek, Matak;

MATEJKA           – Matejica, Matejina, Matejičina, Matetica;

 

MEDARDO – Mede, Medić;

 

MIHOVIL – Mihovil, Miha, Miheta, Mihelja, Mihor, Mihorija, Mihačić, Mihak,

                     Mihan, Mihok, Mihica, Miho, Mihat;

 

MIĆELA / MILKA – Milica, Mila, Mikelina, Milčica, Milkica;

 

NADALA – Nadalečka, Nadalčina, Nadalica, Dalka, Dala, Boža, Božica;

 

NIKOLA – Mikula, Miketa, Mikloš, Miko, Niko,  Mikić, Mikulica, Mikuljaro,

                   Nikolica, Mikica;

 

PAŠKVAL        – Paškvalina, Paškva, Paškuc, Paško, Paškvić, Paškić;

PAŠKVALINA – Paškva, Paškvica, Paškica, Valina;

 

PAULINA             – Pavica, Pavče, Pavečka, Pava, Pave, Pavlina, Lina;

PAVAO / PAULIN – Paval, Pave, Pavić, Pavlina;

 

PETAR – Perić, Perica, Petrina, Perus, Petrusić,  Perčina, Periškal, Pero,

                Perko, Periša, Pikero;

PETRA – Petrina, Petračka, Petrica, Pera, Perkica, Peruska;

 

PIO – Pijo;

 

RAFAEL – Rafac, Rafica, Rafić, Rafa, Rafo, Rafe;

 

RAJMOND – Rajmundo, Rajmondo, Mondo, Mondić, Monde, Rajzme, Rajzmo,

                       Rema, Rajzmić, Remund;

 

RAKELENA – Rakela, Lenka;

 

ROKO – Ročina, Rokić, Rokica;

 

ROMAN      Romo, Romić, Romano, Romanić, Rumano;

ROMANA – Roma, Romaneta, Romanica, Romica, Rumana;

 

ROSALIJA / ROZALIJA – Roža, Ruža, Ružica, Ruza, Ruzina, Rosa, Rože,

                                             Roza, Rozica, Rosica;

 

RUDOLF – Rude, Rudić, Rudolfina, Rudina, Rudeša, Rudešina, Rudak, Ruda,

                   Rudolfo, Dolfo, Dolfe, Dolfić;

 

SLAVKO – Slava, Slavčina, Slavče, Slave;

 

SOFIJA – Sofa, Žofa, Fija;

 

STANISLAV – Stane, Stanko, Stančina, Stanić, Stano, Stankić;

STANKA        Stana, Stankelja, Stankica;

 

STJEPAN       Stipan, Stipanina, Stipurina, Stipe, Stipa, Stipić, Stipica,

                         Stipanič, Štefan, Stipo, Štef, Štefo, Pišta;

STEFANIJA – Štefanija, Štefa, Štefka, Štefkica, Štefica, Stipaninka, Fana,

                         Fanica;

 

ŠIMUN – Šima, Šime, Šimunela;

 

TEREZA / TEREZIJA – Tereza, Terezica, Terezina, Terezulja, Terezuljka, Reza,

                                        Rezica;

 

TOMA – Tomina, Tomičina, Tomica, Tomiša, Tomelja, Tomić, Tome;

 

URBAN – Vrban;

 

URŠULA – Ursa, Ursica, Ursača, Ursina, Urša;

 

VALENTIN – Vale, Valkić, Valo, Tin, Tine, Tino, Tinko;

 

VAZMOSLAV   Vazma, Vazme,  Vazmo, Vazmica, Slava, Slavko, Slavčina,

                               Slavče, Slave;

VAZMOSLAVA – Vazmica, Vazma, Vazme, Slava, Slavka, Slavica;

 

VERONIKA – Verka, Vera, Verica;

 

VICENCO – Vicko, Vice, Viko;

VICENCA  Vicetka, Vicka, Vicinka, Vickica, Cenka;

 

VIKTOR      – Vitor, Vito, Vitorić, Viktorić, Vitorina;

VIKTORIJA – Vitorija, Vitorijica, Vika, Vita, Viktora;

 

VINKO – Vinkić, Vinčina, Vince, Vence, Vincel, Vencel, Viko;

VINKA  Venka, Vena, Vinkica, Vika, Vikica;

 

VITALA – Vita, Tala, Živka, Žifka.

 

 

 

 

 

 

 

Slaganjem toponima mogu se pisati stihovi, što smo vidjeli u pjesmama Puti moje materi i Naš grunat. Sada ćemo pokazati da je to moguće i  uz pomoć antroponima. Igrajući se imenima i od njih izvedenim nadimcima možemo ispjevati pjesmu, i to ne bilo kakvu,  već i tako složenu kao što je zvonjelica, pa i ona elizabetanska (ABAB CDCD EFEF GG). Nazvat ćemo ju po čakavski zabetina[2] zvunjelica[3].

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZABETINA ZVUNJELICA

 

 

lesandrina jurčako marisa jož

tončina mičica juriša gušta

stipaninka ruza jačme židor brož

vitorija stančina žofa jušta

                                                                                                                                 

katučka markota paškuc mariče

pavče miheta martinčak mihelja

mateša rudeša ročina miče

terezica tonetica tunkelja

 

andrijac franketa lučina tunka

grgočina paškvalina ursača

vrban gašparina franče katunka

rafica tomina naco marača

 

botra botra škarice eci-peci

na metlenske palice cici-beci

 

I narodni je pjesnik ponekad znao u svojim stihovima koristiti antroponime. Primjer za to bila bi pjesma iz usmene književnosti, zabilježena u Zlobinu 1982. godine prema kazivanju tada osamdesetogodišnje Marije Vukonić Petrinove.

 

VITA JELO

 

Vita jelo, oj, zeleni bore,

Vita jelo, ti visoko rasteš.

Ča te pitam pravo da mi kažeš!

Je li mi se j‘ oženio dragi?

Oženio i se ča je bilo

U tri leta četiri diteta:

Luka, Marko, Marta i Matejka!

 

 

Dakle, zna se gdje je ova pjesma zabilježena, ali se ne zna gdje je nastala. Pjesme iz usmene književnosti se prenose od jednog do dugog naselja, iz jedno u drugo područje. Svaki pjevač im dodaje svoje posebnosti i svoj lokalni izričaj tako da se stihovi mogu mijenjati, ali osnovna poruka uvijek ostaje nepromijenjena. Upravo radi te činjenice, takve pjesme pjevane u čakavskim krajevima nisu isključivo čakavske već imaju poneke dijalektalne elemente što se lijepo vidi i u ovom slučaju.

Svaki pojedini stih iz Vite jele, od njih ukupno sedam, složen je u nesimetričkom desetercu (4+6 s usjekom-cezurom iza četvrtog sloga), a zove se epski ili junački deseterac. Nalazimo ga u mnogim epskim, ali i nekim lirskim poetskim ostvarenjima kao što je to upravo pjesma Vita jelo.

 



[1] Nomen est omen! Zato se nije s imenima i nadimcima igrati ili šaliti, a pogotovo ne sprdati. Govori nam to i narodna pjesma Majko od ljubavi, zabilježena 1984. godine u Zlobinu, prema kazivanju Marije Vukonić Petrinove (rođene 1902., a umrle 1991. godine).

 

 

MAJKO OD LJUBAVI                                                                   

 

Majko od ljubavi,

Reci sinku svomu

Neka se ostavi

Imena mojega,

Aš je ime moje

Va gori rojeno.

Va gori rojeno,

Pod jelvun kršćeno.

[2] Zabeta je nadimak deriviran iz osobnog imena Elizabeta.

 

[3] Drevni hrvatski naziv za sonet je zvonjelica, a kako je zvono čakavski zvun to bi zvonjelica bila po čakavski zvunjelica, isti kao što je  zvonac zvunac, on un, onda unda, onput unput, doktor duhtor, toliko tuliko, koliko kuliko, onoliko unuliko, ostal ustal,  karton hartun, karbon karbun, maron marun, štajon štajun, štacion štacjun, gon gun, vagon vagun, konj kunj, galon galun, zbogom zbogun, tavalon tavalun, smiron smirun, lonac lunac, politika(nt) pulitika(nt) / političar pulitičar, Bonaparte  Bunaparte, kontrola kuntrola, kartolina kartulina, koturata kuturata, zakon zakun, koraj kuraj, policija pulicija / policaj pulicaj, komedija kumedija / komedijant kumedijant, komanda kumanda, kondicija kundicija, komplikacije kumplikacije, kontrada kuntrada, ovuda uvudar, onuda unudar, komesar kumesar / komesarijat kumesarijat, konzerva kunzerva, kombine kunbine, komapnija kunpanija, konfužijon kunfužijun, kontra kuntra, kontraband kuntraband, kontrapeza kuntrapeza, koverta kuverta, šporkaćon šporkaćun, kombinacija kumbinacija, bombon bunbon, komplet kunplet, zonkraj zunkraj, okrajak ukrajak, širom širun, rovinat ruvinat, beton petun, kordela kurdela, pićolin pićulin, balkon balkun, dokončat dokunčat, kondukter kunduhter / kundoter / kunduter…

PLASA

 

Oj, Zlobine, alaj si na glasu,

Tona Micu odveo na Plasu!

 

Plasa je zaselak na Karolinskoj cesti između Zlobina i Hreljina te željeznička postaja koja se u prošlosti nazivala Plase-Crikvenica, budući je bila prometno čvorište za Crikvenicu i cijelo vinodolsko područje. Sam toponim se spominje i u Hreljinskom urbaru iz 1700. godine, a prema katastarskim izmjerama i evidencijama ovo područje danas je dio katastarske općine Ružić Selo koja zajedno s katastarskom općinom Hreljin objedinjuje teritorij jedinstvenog naselja Hreljin.

 

 

 

Ova Plasa u govoru domaćih čakavaca uvijek dolazi u navedenom obliku, tj. u jednini, dok je službeni naziv Plase. Nešto slično kao kod Fužine koja je za domaće stanovništvo uvijek u jednini (Fužina), dok se u službenoj uporabi koristi naziv Fužine. Međutim, u čakavskim idiomima bilježi se i toponim Plase (primjeri iz Rijeke i Omišlja).

 

Plasa / Plase / Plasina / Plasine / Plaški / Plas je, inače, vrlo čest toponim, pogotovo na području čakavskih govora ili na prostoru gdje se u prošlosti govorilo čakavski. Lokalitet uz vršni greben planine Učke naziva se Plas. Plasa je brdo u sklopu planinskog masiva Bitoraja pokraj mjesta Vrata u Gorskom Kotaru, Plase su toponim koji se bilježi u katastru goranskog mjesta Lič, Plasina je predio iznad Otočca u Lici kuda prolazi autocesta Zagreb-Split, a Plase je naziv jedne katastarske općine koja se nalazi u gradu Rijeci te toponim za predio iznad omišljanske uvale Pesja na otoku Krku. Zanimljivo je kako se, upravo u omišljanskome čakavskom idiomu, riječ plase koristi za označavanje ravnog područja, livade[1].

 

Poznati hrvatski etimolog Petar Skok[2] navodi da je osnovno značenje ove riječi: 1. zemljište, polje; 2. iskrčeno zemljište; 3. čistina u šumi; 4. ravnica obrasla travom. Laički odvažno i pjesnički slobodno moglo bi se dopuniti ovo etimološko tumačenje tvrdnjom kako je osnovno značenje praslavenske riječi plasa / plase bilo pojas, prostor, površina, područje, određena zemljišna čestica. Prema značenju, ali i iz same strukture ove riječi, vidi se da je bliska engleskom the place ili njemačkom der Platz, pa možemo logično pretpostaviti da je njezino podrijetlo u indoeuropskom prajeziku koji se govorio između 6.000 i 3.000 godine prije Krista.

 

Deseterački distih Oj, Zlobine, alaj si na glasu / Tona Micu odveo na Plasu ispjevali su Ličani, stanovnici goranskog mjesta Liča, koji su Bunjevci i govore štokavsko-ikavskim narječjem. Pjesma je rugalica Zlobinjarima, jer je Zlobinjar Anton Tadej (u pjesmi imenovan ličkim nadimkom Tona, dok je za Zlobinjare bio Toniša) doveo tek vjenčanu ženu, Ličkinju Mariju rođ. Starčević[3] (u pjesmi nazvana nadimkom Mica) u iznajmljeni stan na Plasu. I tako su Zlobinjar Toniša i Ličkinja Mica postali Plasani. Bilo je to odmah iza prvog svjetskog rata, a nekada se oženji, ako je želio biti na glasu, nije priličilo dovoditi mladenku pod tuđi krov. Tona si u svom siromaštvu takvo što nije uspio priuštiti. Usprkos tome, on i Mica nisu se u svojoj ljubavi pokolebali!

 

Deseterac je tipičan oblik stvaranja usmenih, narodnih pjesama na štokavskom području, pa je i prirodno da pjesmuljak Oj, Zlobine, alaj si na glasu bude u deseteračkoj formi jer je ispjevan od štokavsko-ikavskih Ličana, u duhu tradicije bunjevačkog usmenog stvaralaštva. Zanimljivo da se u trokutu Zlobin-Fužine-Lič tijesno, kao nigdje drugdje u Hrvatskoj, isprepliću i prožimaju kajkavski (Fužine, Vrata, Belo Selo), štokavski (Lič) i čakavski (Zlobin, Brdo, Benkovac i Slavica) govori. Ovo područje (plasa!) u krugu promjera od nekoliko kilometara, susretište je sva tri narječja hrvatskog nam jezika! Ovom pjesniku nije poznato da li u hrvatskom jezičnom području postoji bliži doticaj ča-kaj-što!?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



[1] Ivan Mahulja Rječnik omišljanskoga govora, II. izdanje, Riječki nakladni zavod-Općina Omišalj, Rijeka-Omišalj, 2016.

 

[2] Petar Skok Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1-4), JLZ, Zagreb, 1971. godine.

 

[3] Anton Tadej, sin Ivana i Antonije, iz Zlobina kbr. 7, rođen 6. lipnja 1891. i Marija Starčević, kćer Tome i Marije Benić, iz Liča, Banovina kbr. 21, rođena 28. travnja 1890., vjenčali su se u Zlobinu 17. travnja 1920. godine.

 

Je to rič

  Je to rič     Ljelje ča j to napisal Ma će ga dobit Vrag će ga poškropit Ov lih ću ga na kvačak spištat Ucvirak od njega neć...