OVDI – UVDI – EVDI – EVDE – UVDE – OVDE – UDE – UDEKA

 

Neki čakavci govore ovde / ovdeka / ovdekar / uvde / uvdeka / uvdekar, neki ovdi / ovdika / ovdikar / uvdi / uvdika / uvdikar. Grobničani, pak, kažu evdi / evdika, u nekim kirskim govorima to bi bilo evdi / evdika / evdikar, u crikveničkom idiomu evde / evdeka / evdekar, a u Plosni, Ponikvama, Škrljevu i Kukuljanovu ude ili udeka.

 

Sve ove varijante jedne te iste istoznačnice su posebne i punopravno ih koriste govornici u svojim materinjim jezicima. Ovdje se želi pomoću iste riječi u svim njezinim oblicima (ovde – ovdi – evdi – evde – uvde – uvdi – evdika – evdeka – uvdeka – uvdika – ovdeka – ovdika – uvdikar – uvdekar – ovdekar – ovdikar – evdikar –- evdekar) ukazati na raznolikost čakavskog narječja. Toj raznovrsnosti pridonosi i druga beseda istog značenja, također sa svojim brojnim inačicama. Zanimljivo kako je svih devet varijanti jedne te iste riječi zabilježeno u jednom čakavskom govoru i to onom koji se govori u Zlobinu, mjestu rođenja autora ovih redaka.

 

Koja je to riječ? Možda u traženju odgovora na ovo pitanje pomogne pjesma u prilogu!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TA PRVI DAN OV LIH SEGUTRA JUTRA I TA DRUGI DAN

 

 

 

kadi smo to

ov lih

tu i tuka

 

smo mi bili

ta prvi dan

tukar i totur

ali segutra

totuka i tutuka

 

ki zna ćemo bit

jutra ali ta drugi dan

totu i totukar

 

ako kigodre zna

je sad ta jisti

tutukar